Honda RC166 jedan je od najnevjerojatnijih trkaćih motocikala ikada napravljenih. Šest cilindara, 24 ventila, samo 249 ccm i više od 60 KS pri nevjerojatnih 18.000 o/min – ovaj tehnološki dragulj iz 1960-ih pokazao je koliko daleko može otići klasični četverotaktni motor

Postoje motori koji su snažni, postoje oni koji su tehnološki napredni, a postoje i oni koji postanu legenda. Honda RC166 pripada ovoj posljednjoj skupini. Iako je njezin motor imao svega 249 kubičnih centimetara, konstrukcijom i karakteristikama bio je toliko radikalan da je i danas jedan od najfascinantnijih motora u povijesti motociklizma.

Honda je tijekom 1960-ih vodila veliku tehničku bitku u svjetskom prvenstvu motocikala. Dok su konkurenti sve više koristili dvotaktne motore, japanski proizvođač ostao je vjeran četverotaktnoj tehnologiji. Problem je bio očit – kako iz četverotaktnog motora malog obujma izvući dovoljno snage da može konkurirati lakšim i eksplozivnijim dvotaktnim strojevima?

Honda je odgovor pronašla u broju cilindara i – okretajima.

Šest cilindara iz samo 249 kubika

RC166 pokretao je redni šestcilindarski motor obujma 249,42 cm3. Svaki cilindar imao je nešto više od 41 cm3, a motor je koristio DOHC konstrukciju s četiri ventila po cilindru. To znači ukupno 24 ventila, što je za motocikl razvijen sredinom 1960-ih bilo gotovo nevjerojatno složeno tehničko rješenje.

Još fascinantniji podatak bio je broj okretaja. Motor je razvijao više od 60 KS pri čak 18.000 o/min. Danas takva brojka više nije potpuno nezamisliva za trkaće motore, ali u to vrijeme bila je spektakularna. Honda je iz svakog od šest malih cilindara izvlačila maksimum, koristeći iznimno kratki hod klipa kako bi omogućila tako visoku brzinu vrtnje.

Provrt x hod iznosili su 41,0 x 31,0 milimetara, a upravo je takva kombinacija omogućila motoru da se bez golemih brzina klipa zavrti do granice koja je za tadašnju motociklističku industriju predstavljala pravi tehnološki izazov.

Inženjerski dragulj

RC166 nije bio samo običan šestcilindarski motor smanjen na četvrt litre. Gotovo svaki njegov dio projektiran je s ciljem smanjenja mase i omogućavanja ekstremnih okretaja. Motor je imao šest rasplinjača, po jedan za svaki cilindar, dok je radilica bila iznimno složene konstrukcije. Velik broj malih i laganih pokretnih dijelova bio je nužan kako bi se smanjile inercijske sile pri 18.000 okretaja u minuti.

Honda je pritom koristila napredne materijale i proizvodne tehnike kako bi dobila dovoljno čvrstu, ali laganu konstrukciju. Rezultat je bio iznimno kompaktan pogonski sklop koji je za svoje vrijeme predstavljao vrhunac japanske precizne mehanike. Posebno je zanimljiv podatak o specifičnoj snazi. S više od 60 KS iz 249 cm3, RC166 je ostvarivao približno 248 KS po litri. To je brojka koja i danas zvuči impresivno.

Brži od 240 km/h

Iako je riječ o sportskom motociklu koji je prema današnjim standardima imao smiješno malen motor, performanse su bile sve samo ne skromne. Honda RC166 mogla je postići više od 240 km/h, a masa kompletnog motocikla bila je oko 112 kilograma. Snaga se na stražnji kotač prenosila preko 7-stupanjskog mjenjača, što je još jedan detalj koji pokazuje koliko je ovaj motocikl bio specijaliziran za utrke.

Takav pogonski sklop omogućavao je vozaču da motor gotovo neprestano drži u području visokih okretaja, gdje je šestcilindarski agregat pokazivao svoj puni potencijal. A zvuk? To je priča za sebe. Šest malih cilindara koji se približavaju 18.000 o/min proizvodilo je karakterističan visoki urlik koji je postao jedan od zaštitnih znakova Hondinih Grand Prix motocikala tog razdoblja.

Mike Hailwood i savršena sezona

Najslavnije poglavlje priče o RC166 napisao je britanski motociklist Mike Hailwood. Godine 1966. Hailwood je na Hondi RC166 dominirao klasom do 250 cm3. Pobijedio je u svih deset utrka u kojima je nastupio i Hondi donio naslov svjetskog prvaka. To nije bila slučajnost. Honda je s RC166 uspjela spojiti ekstremnu snagu za svoju zapreminu, malu masu i odličnu pouzdanost.

U vremenu kada su se proizvođači borili za svaku desetinku sekunde, takva kombinacija bila je dovoljna za dominaciju.

Hailwood je s Hondom nastavio uspješno i 1967., kada je ponovno osvojio naslov svjetskog prvaka u klasi do 250 cm3. RC166 tako nije ostao samo tehnički eksperiment, nego je svoju vrijednost dokazao tamo gdje je bilo najvažnije – na trkaćoj stazi.

Motor koji je pomaknuo granice

Honda RC166 danas je mnogo više od povijesnog Grand Prix motocikla. Ona je dokaz koliko je daleko inženjerstvo moglo otići kada su konstruktorima na raspolaganju bili samo mehanika, znanje i nevjerojatna preciznost. Umjesto velikog obujma Honda je odabrala šest cilindara. Umjesto umjerenih okretaja – 18.000 o/min. Umjesto jednostavne konstrukcije – 24 ventila, šest rasplinjača i iznimno složen pogonski sklop. Sve to ugurano je u motocikl čiji je motor imao manje od 250 kubika.

Upravo zbog toga Honda RC166 i danas zauzima posebno mjesto u povijesti motociklizma. Malo je proizvođača ikada pokušalo napraviti nešto toliko ambiciozno u tako malom obujmu, a još je manje njih u tome uspjelo. Šest cilindara, četvrt litre i 18.000 okretaja – kombinacija je to koja zvuči kao da je nastala u modernom laboratoriju. No Honda ju je napravila prije gotovo šest desetljeća i pritom s njom osvajala svjetska prvenstva.

RC166 ostaje jedan od najboljih primjera što se može dogoditi kada inženjeri odbiju prihvatiti ograničenja koja nameću konvencionalna rješenja.