Osam stoljeća automobilskog klima uređaja: Packardovi konkurenti u premium klasi, Cadillac i Chrysler, uskoro su ponudili slična rješenja, no sve je prekinuo početak II.
U svijetu u kojem su tek prije 15-20 godina klimatizacijski uređaji postali standardizirani dio automobilske opreme gotovo nestvarno zvuči da je prva ugradnja tog korisnog pomagala bila prije točno osam desetljeća.
Zapravo je još 1930. C&C Kelvinator ugradio jedinicu za hlađenje na Cadillac Johna Hammana mlađeg u Houstonu u državi Teksas, a bilo je još individualnih pokušaja, prvi uređaj za hlađenje 1938. ugradio je Nash.
No, to nije bio klimatizacijski uređaj, koji je integralno rješavao i grijanje. Tu opciju prvi je ponudio Packard, u modelu 180 Touring Sedan, model 1940. Riječ je o 5,3 metarskom velikom klasičnom sedanu (oblika hatchback)
Javnosti je novotarija predstavljena 4. studenoga 1939., na automobilskom salonu u Chicagu, na opće oduševljenje.
Bilo je malo pomućeno tek spoznajom o veličini uređaja, koji je zauzimao oko polovice nemalog prtljažnika Packarda. I cijenom, komad dodatne opreme koštao je otprilike koliko i osnovna verzija nekog manjeg, jeftinijeg automobila.
Ubrzo su i Packardovi najveći konkurenti u borbi za bogate kupce, Cadillac i Chrysler, ponudili slična rješenja, no nakon što su se automobili ponovo počeli proizvoditi, po završetku II. svjetskog rata, klima uređaj je tiho nestao iz ponude.
Vratit će ga tek Chrysler, 1953. u prestižnom brandu Imperial, a nakon toga će se malo po malo nastaviti razvijati, smanjivati, pojeftinjavati, sve dok u novom tisućljeću ne postane praktički standardni dio opreme novih automobila.
Debate o njegovoj korisnosti traju i dalje, činjenica je da povećava težinu i potrošnju goriva, no s druge strane potrošnju goriva povećavaju i otvoreni prozori…
Dokazano je i da koncentracija pada s povećanjem temperature kojoj je vozač izložen, tako da je prilično sigurno kako će klima uređaj ostati dio serijske opreme i u budućnosti.
