Lancia Delta Integrale (1988. – 1993.), kraljica relija na bazi Europskog automobila 1980. godine

Lancia Delta Integrale, najuspješniji reli automobil ikada, nastao je slučajno, gašenjem preopasne Grupe B i uvođenjem Grupe A s pogonom 4×4. Imala je 200 KS za 220 km/h i 5,7 sekundi do stotke…

Znamo priču o Pepeljugi ili se sjećamo neke nezamijećene cura iz treće klupe desno koja je zablistala u haljini i štiklama na maturalnoj zabavi. Automobilska inačica te priče odvijala se u Torinu u drugoj polovici 1980-ih. Lancia Delta bila je pomalo umoran automobil niže srednje klase, dugo na tržištu, u očekivanju nasljednika.

Dašak glamura dala joj je monstruozna Lancia Delta S4 za Grupu B, koja je za cestu je imala 250 KS, a trkaća dvostruko više. Nelijepa, ali tehnološki fascinantna, s turbo punjačem i mehaničkim kompresorom, i tehnikom i izgledom jako se razlikovala od cestovnog modela, ime Delta bilo je gotovo jedina poveznica s njim.

No vratimo se nakratko običnom modelu Lancia Delta. Bio je dobro prihvaćen, krajem 1979. osvojila titulu Europskog automobila 1980. godine, prvu za tvrtku Lancia. Dizajn kojeg je potpisao Giorgetto Giugiaro vrh je ere ravnih linija, a i običan automobil vrlo vozan i kvalitetan.

U Skandinaviji se Lancia Delta, ali ne i Integrale, prodavala kao Saab 600. Zvuči kao hipokrizija, ali Lancia Delta Integrale ima korijene kao Zastava 101.>Naime, prva je predstavljena 1979. kao premium izvedba Fiat Ritma, izraslog iz Fiata 128 iz 1969., po kojem se proizvodio Stojadin. Osnovna se Lancia Delta pokretala benzincima 1301 ccm/75 KS i 1498 ccm/85 KS. Potom je dobila 1.6 sa 105 KS, a s turbopunjačem 130 KS. Tada je krenulo…

Zbog eskalacije troškova i sve većeg broja fatalnih nesreća 1986. je stigla odluka o zabrani preopasne Grupe B i karte su u svijetu relija najednom izmiješane iznova. Slučajno ili ne, baš u to vrijeme predstavljena je 4×4 inačica modela Lancia Delte, u skladu s tada sve popularnijim industrijskim trendom, a taj je model, gle čuda, savršeno odgovarao propozicijama nove najjače klase, Grupe A.

Automobil je imao 165 KS i složen, ali vrlo učinkovit pogon s dva diferencijala i središnjom viskoznom spojkom Ferguson, koja je snagu dijelila 56 posto sprijeda i 44 posto straga..

Posebnu ulogu samoblokirajući Torsen na stražnjim kotačima. Sezona 1987. bila je trijumfalna, no Talijani su bili svjesni limitacija modela Lancia Delta HF 4WD, pa je prije tri desetljeća, 1988. uveden model koji im je trebao osigurati nastavak dominacije. Proširenih blatobrana, s 15-colnim kotačima.

Novi je model, još uvijek s 8-ventilskim dvolitrenim motorom, turbopunjačem Garrett T3 i intercoolerom nabijen na 185 KS pri 5300/min. Usto je povećana završna redukcija sa 2,94 na 3,31 pa je u krajnjem 5. stupnju  pri 1000/min brzina bila 39 km/h.

‘Šlag na tortu’ bio je legendaran dodatak imenu: Integrale. Kraljica relija ležala je na 15-colnim alu naplacima s gumama 195/55 VR, kočila je preko četiri diska, prednjih samoventiliranih diskova od 284 mm. Po tome se vidi napredak, jer danas to koriste početni modeli C-segmenta. Sljedećih sezona počele su stizati još snažnije 16-ventilske inačice, s kapacitivnijim turbopunjačem i većim intercoolerom.

Snaga je nabijena na 200 KS, što je omogućavalo 220 km/h i ubrzanje do stotke za 5,7 s. Omjer raspodjele snage sprijeda/straga promijenjen je u 47/53, a posebne serije (najpoznatije su Martini 5 i 6, u bojama glavnog sponzora s relija), dobile su dodatne spojlere, različite boje i livreje.Premda su inicijalno sumnjali i u prodaju 5000 primjeraka potrebnih za homologaciju, Deltona (nadimak pod kojim su poznate 4×4  inačice) savršeno je pogodila duh vremena i ostvarila status legende već za karijere, a ukupno je proizvedeno 44.296 primjeraka.

Zanimljivo je kako je glavni konkurent, Toyota Celica, nerijetko bila brža, no Lancia ju je, suprotno uobičajenoj reputaciji te dvije tvrtke, tukla sjajnom pouzdanošću!


Komentari

loading...