Neodgovorno i potpuno pogrešno, diletantsko objašnjavanje rada ručnog mjenjača nekog može potaknuti da takav nedopustiv “frajerski” postupak izmjene stupnjeva prijenosa primijeni u vožnju te napravi veliku štetu, a u zahtjevnim situacijama i opasno ugrozi sigurnost prometa
Komentar slika: Zupčanici se u radu ne uzubljuju (kako je prikazano ukrštanjem ispruženih prstiju ruku), jer su stalno uzubljeni (!), a zbog kosog ozubljenja takvo uzubljivanje zupčanika ne bi bilo ni moguće…
Ekshibicionizam u medijskim nastupima donosi klikove, popularnost te izravno ili posredno financijsku korist, ali kad se od toga radi cirkus, posebice u savjetima načina vožnje automobila, koji može nanijeti štetu i ozbiljno ugroziti sigurnost, tada je vrag odnio šalu.
Riječ je “objašnjavanju” načina izmjene stupnjeva prijenosa bez korištenja spojke, koje, navodno, treba znati svatko tko je “muško”… Pa kad se “objasni” kako to, navodno, funkcionira, i usto se to “mora naučiti”, premda se potom “savjetuje” da se to u vožnji ne radi, mnogima koji u vožnji žele oponašati “idole” to je poziv da baš to naprave u vožnji i pokažu da su “muško”.
I tu nastaje veliki problem. Naime u isječku iz medijskog podcasta, koji iskače na internetu i dijeli se po društvenim mrežama, izrečeno je vjerojatno najviše netočnosti, nelogičnosti i gluposti razmjerno broju izgovorenih riječi u povijesti “stručnih objava” na našim prostorima. A sve to, potpuno pogrešno i nestručno objašnjeno, može prouzročiti (veliku) štetu onome tko taj “muški” postupak pokuša u vožnji. Ako se to napravi pri bržoj vožnju u prometu, može ozbiljno ugroziti sigurnost i izazvati nesreću.
Dakle, prvo pogledajte video, pa pročitajte stenogram izrečenog:
Bez kvačila se sve može napraviti… Jel’ znaš mijenjat bez kvačila? A onda nisi muško. Moooraš naučit. Imaš ovak’ situaciju, moraš pratit okretaje. (ʺDobro“, ubacuje voditelj podcasta). Dva zupčanika idu jedan u drugog kada se okreću istim brojem okretaja. Vidi ovo… (objašnjava ukršanjem i zakretanjem prstiju ruku, op. a.)… hop, idu jedan u drugoga (“Zanimljivo”, ubacuje voditelj podcasta), a ovaj tu ovako… (rukama objašnjava tzv. ʺneuspješno uzubljivanje zupčanika”)… hrs, hrs, hrs…, uvijek je hrs… (ʺDobro”, ubacuje voditelj). I ti moraš samo izjednačavati okretaje. Dakle šta je? Keč je u tome da prvo moraš izbacit iz brzine. Znači ti sad voziš i kad pustiš gas… (ʺDobro”, ubacuje voditelj podcasta). U trenutku puštanja gasa ti se samo malo rastereti motor. I u trenutku puštanja gasa, kad se rastereti motor, izbaciš ga iz brzina. Znaš kak’ ide lagano, samo ovako – pank,
A što može poći po zlu? (spiker)
Kad si izbacio iz brzine ništa. Ali kad ubacuješ u brzinu… (ʺOnda može krrrr“, ubacuje voditelj). Dakle ideš prva, druga… izbacuje iz brzine… (ʺDobro”, ubacuje voditelj), e onda su okretaji u tom trenutku u drugoj brzini, ne znam. Prebacio si na 4000, a okretaji u drugoj brzini su na 2500. I sad ti moraš čekat da okretaji motora padnu do 2500… I lagano na 2600, to po uhu već počneš, na 2600 mu daješ malo one snage onak’ ck (pokazuje rukom povlačenje ručice mjenjača). I samo to ck treba… To je to. I možeš šaltat od prve do šeste da ne osjetiš… Bez kvačila se sve može napraviti. Nemojte to radit’. Ima i tutorijal o tome… (Ha, ha, ha – voditelj). Nemojte to radit…
Ako ti se svidjelo, lajk i zapratite (spiker)
Tri su ključna problema:
Prvo, izmjena stupnjeva ručnog mjenjača bez korištenja spojke u vožnji, bez oštećenja mehanizma, praktički nije moguća! Naime, to podrazumijeva izmjene stupnjeva prijenosa na više i na niže, u jednakom omjeru. I dok je izmjena stupnja prijenosa bez korištenja spojke na više razmjerno jednostavna (ručica mjenjača prebacuje se u dva koraka, trostruko sporije od normalnoga, premda je i tada teško potpuno izbjeći oštećenje mehanizma mjenjača, uključivanje nižeg stupnja bez korištenja spojke višestruko je teže i praktički nemoguće. A to nije ni spomenuto, premda bi se u vožnji bez korištenja spojke (?!) podjednako uključivalo u viši i u niži stupanj prijenosa (odnosno pokušalo to napraviti).
Drugo, tada može nastati ozbiljno oštećenje mjenjača i cijelom mehanizma prijenosa snage. I treće, takvim “šaltanjem” u vožnji može nastati dinamički poremećaj, udar, koji osim oštećenja može izazvati destabiliziranje vozila i opasnost u prometu.
Izmjena stupnja prijenosa na niže moguća je jedino s dva aktiviranja spojke (“dvostrukim kuplovanjem”), u tri koraka (jedan više nago pri uključivanju višeg stupnja) – prvo treba isključiti stupanj prijenosa (lagano ubaciti u prazan hod), potom dati ʺmeđugasʺ pa u pravom trenutku, precizno, uključiti niži stupanj. To je postupak koji se, uz dvostruko pritiskanje spojke i međugas, koristio kod prvih generacija mjenjača s aksijalno pomičnim uključujućim zupčanicima (Sliding Mesh Gearbox), do kraja 1920-ih, te kasnije u mjenjačima sa stalno uključenim zupčanicima i nesinkroniziranim mehanizmom za izmjenu stupnjeva prijenosa.
Dodatan je problem što bi u takvom hipotetskom, sumanutom pokušaju uključivanja nižeg stupnja prijenosa bez korištenja spojke kod suvremenih automobila, u sredini tog ciklusa, dok je mjenjač u neutralnom položaju, davanje međugasa u svrhu nužne prilagodbe brzine vrtnje (ne izjednačavanja !!) bilo neučinkovito, jer upravljački modul motora (ECU) ne dozvoljava veće povisivanje broja okretaja motora dok je mjenjač u praznom hodu (konkretno u međupoložaju pri šaltanju niže). Time se ne bi mogla sinkronizirati brzina vrtnje kandžaste spojke te bi neprilagođenim uključivanje njenih bočno nazubljenih polutki (s pravokutnim zubima) nastao krš i lom!
Dakle, sve je pogrešno!
Kod klasičnih motora davanje međugasa bilo je nesputano i koristilo se kod šaltanja na niže nesinkroniziranih stupnjeva prijenosa. Od kraja 1940-ih mjenjači automobila imali su sinkronizirane sve stupnjeve prijenosa osim prvog (i “rikverca”), kakav su imali slavni Fićo i Spaček. Masovno su se proizvodili do kraja 1960-ih. Kod njih je, za prebacivanje iz drugog u prvi stupanj prijenosa, trebalo zaustaviti automobil ili šaltati s dvostrukim kuplovanjem i međugasom. No to je, zbog velike razlike u prijenosnim omjerima (najvećoj među svim stupnjevima), bilo teško i vještim vozačima. Prvi automobil s potpuno sinkroniziranim ručnim mjenjačem (4-stupanjskim) bio je Porsche 356 iz 1952.
Legendarni kamion FAP kljunaš, imao je nesinkroniziranih svih pet stupnjeva prijenosa. Šaltanje na više bilo je razmjerno jednostavno – u postupku koji bi trajao 2-3 sekunde ručica mjenjača iz nižeg bi se stupnja prebacila u prazni hod, tu bi se sekundu pričekalo dok bi se brzina motora puštanjem gasa sama smanjivala i omogućavala sinkroniziranje brzina vrtnje kandžastih spojki na bokovima zupčanika u zahvatu i potom bi se ručica mjenjača gurnula u položaj višeg stupnja. A šaltanje na niže bilo je višestruko zahtjevnije, trebalo je to dobro izvježbati, i trajalo je 3-4 sekunde.
Postupak je bio sljedeći:
1. pritisne se papučica spojke
2. ručica mjenjača iz višeg stupnja ubaci u prazni hod
3. otpusti papučica spojke
4. kratkotrajno pritisne i otpusti papučica gasa (ʺmeđugasʺ)
5. pritisne papučica spojke
6. ručica mjenjača ubaci u niži stupanj
7. otpusti papučica spojke
Izgleda komplicirano, ali to se moglo izvježbati i potom u vožnji raditi u sekundi. Takav postupak mnogi vozači koriste u sportskoj vožnji, radi poboljšanja performansi te smanjenja opterećenja i trošenja spojke te se može prevesti i u manje od sekunde. No, zamislite kako takav, već komplicirani postupak napraviti bez korištenja spojke?! Bolje bi bilo da u ʺuratkuʺ to nije niti spomenuto, jer je sve bitno objašnjeno pogrešno te bi svaki polaznik strukovne škole za automehaničare dobio jedinicu za takvo poznavanje izvedbe i funkcioniranja automobilskog ručnog mjenjača.
Slikovito je pokazano kako izmjena stupnjeva prijenosa nastaje tako što se razdvojeni zupčanici radijalno uzubljuju (pokazano ukrštanjem prstiju ruku), što je pogrešno i besmisleno, i da pritom treba ʺizjednačiti brzine vrtnje zupčanikaʺ, što je također pogrešno (!) – treba prilagoditi brzine vrtnje, obrnuto razmjerno omjeru broja zubi na zupčanicima u zahvatu.
Od 1930. godine svi automobili imaju ručne mjenjače sa stalno uključenim zupčanicima (Constant Mesh Gearbox), dakle ne uzubljuju se jedan u drugoga kako je ʺstručnjakʺ pokazao, nego su stalno uzubljeni, a uključuju se bočno (aksijalono) kandžastim spojkama, uz prilagodbu, a ne izjednačavanje (!) brzine vrtnje zupčanika, prstenima za sinkronizaciju (ʺsinkronimaʺ).
Izjednačavanje brzina vrtnje zupčanika, kako je “objašnjeno”, u mehanizmima suvremenih ručnih mjenjača, usto je nemoguće, jer se svaki zupčanik u zahvatu vrti posebnom brzinom, suprotno-proporcionalno broju zubi (više zubi-manja brzina). Kad bi se zupčanici mjenjača uzubljivali, a to se do kraja 1920-ih koristilo u koncepciji s klizno-aksijalno uključivim zupčanicima s ravnim zubima (!), a danas se koristi jedino kod mehanizma elektropokretača, trebalo bi prilagoditi, a ne izjednačiti brzine vrtnje zupčanika koji se uzubljuju bočno (aksijalno), a ne čeono (radijalno)! Primjerice, ako se zupčanik sa 100 zubi vrti brzinom od 1000/min i u njega se uzubljuje zupčanik od 50 zubi, treba se vrtjeti brzinom od 2000/min.
Radijalno odnosno čeono uzubljivanje zupčanika (okomito na osi vrtnje), kako je “stručnjakʺ slikovito i teatralno, u više koraka, pokazao ispruženim prstima ruku, nikada se nije koristilo u strojarskim konstrukcijama (!), jer je pogrešno i praktički neizvedivo te uključivanje ne bi bilo moguće bez oštećenja mehanizma.
ʺStručnjakʺ je usto ʺzaboravioʺ da svi zupčanici suvremenih mjenjača, osim za stupanj unatrag, imaju koso ozubljenje (radi smanjenja buke i omogućavanja smanjenja širine zupčanika), pa nikakvo uključivanje u radu, ni aksijalno, niti radijalno (kako je pokazano), nije moguće! A ovako funkcionira automobilski ručni mjenjač:
Kako funkcionira ručni mjenjač i čemu služi?
Uključivanje rastavljenih zupčanika u radu mehanizma prijenosa snage moguće je jedino aksijalno (paralelno s osi vrtnje) i to sa zupčanicima ravnih zubi, kako se do 1920-ih koristilo u mjenjačima, a danas se koristi u elektropokretačima tipa Bendix u spoju sa zupčanim vijencem na zamašnjaku. Nove koncepcije Starter-Generator, taj zahtjevni i osjetljivi mehanizam izbacuju iz upotreba.
Uh…
Umjesto zaključka – slika (govori više od tisuću riječi…):
