HHO generator: nitko ne voli spoznaju da je uzalud uložio, primjerice, 500 eura te, naivno nasjevši na ‘tehnološku maglu’, ispao budala. Ponekad je to pogotovo neugodno objasniti supruzi te biti izložen njenoj poruzi i opravdanoj ljutnji…
U čemu je bit manipulacije tehnologijom?
Prvo, što se neutemeljeno tvrdi da se dodavanjem vodika i kisika može smanjiti potrošnja goriva, jer da je to tako, bilo bi bolje u motor ugraditi ampule, odnosno male spremnike s visokostlačenim vodikom i kisikom, proizvedenim industrijski, uz neusporedivo manje gubitke nego u automobilu, te ih potom u dozatoru upravljanom računalom upuhivati u usisnu cijev.
Lako bi se mogle ugraditi doze koje traju cijeli servisni interval od 20.000 ili 30.000 km. Toga bi se zasigurno neko ‘sjetio’, da to nije tehnološki pogrešan i štetan pristup. Drugo, zanemaruje se, odnosno ‘zaboravlja’, da za elektrolizu kojom se tako dobivaju vodik i kisik, od kojih ima malo ili nimalo koristi, treba najprije potrošiti znatnu količinu energije, odnosno povećati potrošnju goriva.
Srećom, proizvodi se malena količina vodika i kisika pa je utjecaj na povećanje potrošnje malen. Sve zajedno, HHO ne može smanjiti potrošnju goriva, ali je može povećati.
Zašto autoindustrija ne koristi upuhivanje malih količina vodika i kisika u motor, primjerice iz visokotlačnih doza?
Prvo, vodik jest čist energent, koji po jedinici mase ima trostruku ogrjevnu vrijednost (141,8 MJ/kg) u usporedbi s benzinom (47,3 MJ/kg) i dizelskim gorivom (44,8 MJ/kg).
Ali zbog male mase treba ga spremati u posebne spremnike, u tekućem stanju pri ekstremno niskim temperaturama (-253°C), ili u plinovitom pri tlaku od 700 bara. U jednom i drugom je slučaju, za spremanje potrebno uložiti više od pola raspoložive energije.
A glavni je problem što je proizvodnja, pa i svako korištenje vodika, samostalno i u smjesi s gorivnim parama, vrlo neisplativo. Drugo, vodik, zbog malih atomarnih dimenzija prodire u metale, pogotovo na visokim temperaturama, i čini ih krtijima, podložnijima zamoru i pregaranju.
To posebno može biti štetno kod ventila. Treće, upuhivanjem kisika osiromašuje se smjesa, što može donijeti određene uštede, ali uz povećanje emisije štetnih plinova. Ostalih pozitivnih utjecaja na izgaranje, katalitičkih ili inhibitorskih – nema!
Srećom, HHO proizvodi i upuhuje minimalne količine vodika i kisika (pokazne, odnosno u svrhu ‘marketinga’), pa su utjecaji – pozitivni, a pogotovo negativni – srećom mali.
Što se zanemaruje u opisivanju HHO-a?
Vodik je najčišći energent, a svaka molekula vode ima dva atoma vodika, plus jedan atom kisika. Kemijski jednostavno iz vode je elektrolizom moguće dobiti vodik i kisik te te kad ne bi bilo ‘sitnog’ detalja (vode ima u izobilju) u trenu bi se riješili svi problemi.
Naime, izgaranjem vodika u kisiku jednostavno se dobiva mehanička energija, odnosno koristan rad, ali u elektrolizi se, izravno i neizravno, troši više goriva nego se može dobiti. Pogotovo kad se to radi na iznimno nepovoljan način u motoru – najprije se iz goriva dobiva tek 30-ak posto, a potom se i u generatoru u pretvorbi u električnu energiju gubi dva do tri posto.
Dakle, u alternatoru proizvedena struja sadrži tek četvrtinu početne energije goriva. Time se kreće u elektrolizu, koja je opet, sama po sebi vrlo neisplativa. Dakle, da bi ‘štedio’, HHO najprije potroši razmjerno veliku količinu energije. Za pokretanje elektrolize potrebne za stvaranje upotrebljive količine vodika i kisika, potrebna je jakost struje od 15 do 20 ampera, dvostruko veća nego za paljenje oborenih svjetala automobila.
A poznato je da ona povećavaju potrošnju za 0,1 do 0,2 l/100 km.
HHO generator (1/3): platite 500 eura, dobijete muda pod bubrege…
