Opel Vectra B, koja je u drugoj polovici 1990-ih, s modelima Volkswagen Passat B4, Ford Mondeo i Peugeot 406, bila mjere srednje klase, i danas je prisutna na tržištu. Zbog izvrsne limarije i solidne mehanike, još može biti itekako upotrebljiva, a prodaje se za siću…
Opeli više nisu sinonim za kvalitetu poput ‘neuništivih’ modela Opel Rekord i Opel Kadett (bio je to prvi ‘Das Auto’) iz 1960-ih i 1970-ih, ali su i dalje uvjerljivi. Potvrda za to su dva aduta marke Opel (Astra i Corsa), koja su u proteklih 25 godina među deset najprodavanijih na našem tržištu.
Ipak, modeli koji su najviše narušili ugled Opela su Astra prve i Vectra druge generacije, dakle ova o kojoj pišemo. Premda se često radi o pretjerivanju, ali i o tome da je mnogima privlačnije ‘lupati’ po jakom brendu nego po slabom, stoji da je s modelom Opel Vectra B bilo dosta početnih nepravilnosti, koje nazivamo ‘dječjim bolestima’.
Najneugodniji su bili s razvodnim mehanizmom. Glavni problem nije bio u tome što su napinjač i prateći valjak bili slabe izvedbe, nego što su u Rϋsselsheimu to predugo ignorirali (do 1999.), premda su ih distributeri upozoravali. Bilo je i kvarova servouređaja i zupčaste letve volana, ali znatno manje nego u modelima Corsa i Astra toga doba, klima uređaja i prednjih selen blokova.
Kod elektronike je problema bilo s upravljačkim modulom, elektroničkom blokadom, lambda sondom, a kod elektrike i s alternatorom. Sve to ipak ne umanjuje temeljnu solidnost, što potvrđuje i razmjerno velik broj modela iz 1990-ih, koji su još uvijek u punom pogonu. Pokazuju to i dostupni modeli Opel Vectra B, koji bi, u trećeg desetljeću ‘života’ trebali biti bez ozbiljnijih tragova hrđe.
Kod starijih primjeraka treba ipak provjeriti pragove i unutrašnjost blatobrana. Opel Vectra B je krajem 1995. pokazala čvrstu konstrukciju (prezentirana je istodobno kad i najveći konkurent Peugeot 406), izvrsnu aerodinamiku (0,28) i 16-ventilsku tehnologiju benzinskih motora Ecotec, među prvima na tržištu.
Dobre performanse i povoljna potrošnja (po tadašnjim kriterijima) zatamnjeni su problemima s pouzdanošću. Problemi s napinjačem i vodilicom zupčastog remena prve serije modela Opel Vectra B izazivali su njegovo preskakanje te sudar klipova i ventila.
Zbog toga, ako nemate jamstvo da je to nedavno napravljeno, kod benzinskih je modela 1.6 16V i 1.8 16V, nakon kupnje preporučljivo je odmah izmijeniti zupčasti remen, s napinjačem, pratećim valjkom i vodilicom.
Nećete pogriješiti ako istodobno preventivno izmijenite pumpu rashladne tekućine i lambda sondu, jer njenim otkazivanjem mogu izgorjeti klipovi, zbog nekontroliranog povećanja količine ubrizganog goriva. Od benzinaca najbolji su osnovni, 8-ventilski 1.6 sa 75 KS te 1.6 sa 100 KS, koji su dostupni za 5000 do 8000 kuna. Najsnažniji 2.5 V6 sa 170 KS su rijetki.
Najbolji motor prve serije bio je turbodizelaš 1.7 TD s 82 KS, kojeg je proizvodio japanski Isuzu. Dobri su i vrlo robusni dizelaši Opel 2.0 DITD s 82 i 100 KS. Premda nije rekorder pouzdanosti, druga je generacija Vectre solidne i dugovječne izvedbe.
Ako se pazi na osjetljive sklopove te ih se održava preventivno, problema u pravilu nema
Najbolji, ali Isuzuov motor, turbodizelaš 1.7 s 82 KS, zamijenjen je 1996. jednako snažnim 2.0 DITD, prvim dizelašem s direktnim ubrizgavanjem sa 16 ventila. Uz ručni mjenjač s pet stupnjeva u ponudi je bio automatski s četiri. Premda se tada već uvodio peti stupanj, pokazao je dobra svojstva, i što je najvažnije, rijetko se kvario.
Zbog osjetljivog kompresora, prije kupnje dobro provjerite rad klima uređaja, tvrtke Harrison koja je danas u sklopu koncerna Delphi. Ponekad je problem i u isparivaču te poroznim cijevima. Ako se čuje cviljenje iz područja kanalnog remena, treba ga izmijeniti.
Kuglasti zglobovi, spone i cijelo podvozje su solidni i izdržljivi, a obratite pozornost na selen blokove i amortizere. Premda ispušni sustav testnog modela ne izgleda uvjerljivo, samo jedan izmijenjeni lonac u 20 godina potvrđuje trajnost.
Paradoks je da su modeli Opel Vectra B, koje mogu imati 18 do 25 godina, sada na boljem glasu nego kad su se proizvodile. Kroz process održavanja u pravilu ‘preboljele su sve dječje bolesti’, a imaju solidnu i čvršću izvedbu, čvršću nego kod konkurenta Volkswagen Passat B4.
Održavanje je povoljno te se isplati se kupiti za 700 do 1000 eura, ali uz uvjet da je boja izvorna. Kod naknadno obojenih treba provjeriti da nisu pretrpjele sudar, jer jedino veći karambol, uz loš popravak može značiti da je limarija u lošem stanju. Za tu cijenu teško je naći ozbiljniji i bolji rabljeni primjerak.
