Renault Scenic II: francuski monovolumen kompaktne klase dobio je čvršću i kvalitetniju strukturu, izvedenu iz Meganea II, mehanika je bolja od elektronike, ali treba izbjegavati prve serije 1.5 dCi…
Renault Megane Scenic predstavljan je u listopadu 1996. na salonu u Parizu, kao prvi monovolumen (MPV) kompaktne klase. Uspjeh potvrđuje titula ‘Europskog auta 1997. godine’ te njegovu koncepciju uskoro slijede ostali. Prefiks Megane gubi redizajnom 1999., kad postaje Scenic. Pamti se po naprednoj, racionalnoj izvedbi i osrednjoj kvaliteti.
Druga generacija (testna) stigla je 2003., a godinu potom predstavljen je rastegnuti Grand Scenic sa sedam sjedala. Treća, predstavljena 2009., nastavila je monovolumenski koncept, a četvrta je, krajem 2016., poput Espacea, konvertirala na crossoverski koncept.
Vratimo se na konkretni primjerak: druga generacija francuskog kompaktnog monovolumena došla je na pripremljen teren, a poboljšala najvažnije – solidnost. Premda su mnogi zamjerali na višku plastike, pokazala se solidnim i pouzdanim, a najuvjerljivija je upravo s turbodizelašem 1.9 dCi snage 130 KS.
Kvalitetna je cjelokupna izvedba, ali je važno da automobil nije udaren, da kilometraža nije vraćena i da je dobro održavan. Ovo je zbilja ‘pošten komad auta’, razmjerno povoljne cijene. Statistike njemačkog TÜV-a, agencije za nadzor tehničke ispravnosti, ne idu mu u prilog. Među 106 ispitanih modela starih 8-9 godina (statistike za 2016.) Renault Scenic se plasirao na 106. mjesto.
To pokazuje da je pouzdanošću ispod prosjeka vozila na njemačkom tržištu najviše zbog elektronike. Isplativi su dizelaši 1.9 dCi, čak i s 300.000 km, jer mogu odvrtjeti i pola milijuna kilometara (naravno, ako se voze i održavaju korektno. Važno je da motor ne gubi ulje, pali iz prve, na leru radi mirno i kod dodavanja gasa ne dimi.
Prije kupnje svakako ga odvedite kod specijaliste za dizelaše, na mjerenje kompresije. Da se radi o kvalitetnom primjerku pokazuje testni iz 2008., koji djeluje besprijekorno premda sa 187.000 km ‘na leđima’.
No, kod starijih godišta obvezno pogledajte kuglaste zglobove, gumene oslonce i prednje diskove, jer su skloni stvaranju zazora, odnosno brazdanju. Stanje se može procijeniti i po unutrašnjosti, posebice mekanim sjedalima, sklonim deformiranju.
Podvozje je robusno i izdržljivo, ali zbog snažnog servouređaja kočnica vozači koji često koče mogu izbrazdati diskove. Trajnost ramena i kuglastih zglobova jamči robusna izvedba i mekan ovjes te je loš znak ako uočite zazor u tim sklopovima.
Dobar je izbor i benzinac 1.6, jer je izdržljiv te osjetno jeftiniji i u pravilu s manje kilometara od dizelaša. Dobra svojstva i solidnost naglašava osvajanje pet zvjezdica za sigurnost francuski ih je monovolumen osvojio 2003., prvi u klasi.
Bila je to prekretnica u solidnosti, što potvrđuje i masa od blizu 1,4 tone. Limarija je vrlo dobro zaštićena od hrđanja, pa ni modeli iz prve serije ne bi trebali imati problema s hrđanjem.
Benzinci 1.6 16V kod starijih bolja je opcija, jer je cijena povoljnija, a održavanje jeftinije. Dizelaši? Premda je danas 1.5 dCi jedan od najpouzdanijih dizelaša, u početku je imao problema sa sustavom ubrizgavanja Siemens. Stoga je puno bolja opcija 1.9 dCi, koji uz normalno održavanje lako prelazi i više od 300.000 km.
Osjetljiv je jedino mjerač protoka zraka. A sada o problemima: Uz problematičan sustav ubrizgavanja prve serije turbodizelaša 1.5 dCi (do 2006.), najveći su problem s elektroničkim bobinama benzinaca i elektroničkim ključem (karticom) za paljenje motora. Kod modela do 2006. bilo je problema s elektroničkim modulom benzinskih motora.
Turbodizelaš 1.5 dCi je 2001.
izveden iz benzinca 1.6, smanjenjem provrta sa 76,5 na 75 mm, ima blok od sivog lijeva, jedno bregasto vratilo i osam ventila. Tri godine nakon predstavljanja Siemensovo direktno ubrizgavanje s kružnom komorom zamijenjeno je Boschovim common-railom.
No, kod svih starih dizelaša, pogotovo 1.5 dCi u modelu Renault Scenic II, koji je razmjerno opterećeniji od 1.9 dCi (koji je zbog toga i preporučljiviji), treba provjeriti kilometražu i istrošenost (rijetko ih tko prodaje dok su u dobrom stanju), kako ne biste kupili ‘mačka u vreći’.
Prednji diskovi promjera 280 mm i stražnji od 270 mm za to su vrijeme bili ‘pošteni’, što osigurava snažno kočenje i otpornost trošenju. Stoga su duboko izbrazdani diskovi indikacija preoštre vožnje i upućuju na oprez. Pazite, zamjenski su diskovi jeftiniji, ali i lošiji!
Stražnji polukruti ovjes preuzet je od Meganea i premda ima ojačane opruge i amortizere, jednaki selen blokovi podložni su istrošenju, što se osjeća po lupanju na ravninama. Mijenjaju se u paru! Ako se normalno vozi, stražnji bi diskovi trebali bi izdržati barem 200.000 km.
Premda je u početku bilo problema s elektronikom, najviše s elektroničkom ‘smart’ karticom za paljenje, koja je očito puštena u proizvodnju prije nego je trebalo, benzinci i dizelaši su vrlo pouzdani i zahvalni za održavanje. Uz redovito održavanje ne bi trebalo biti problema, kvarova je uglavnom bilo na senzorima i elektronici.
Mehanika je uglavnom bez greške.Cijene su, ovisno o godištu i motorizaciji, od 20.000 do 30.000 kn.
