Iako se električni automobili rjeđe zapale od klasičnih, njihovi požari predstavljaju poseban izazov zbog ponašanja litij-ionskih baterija

Požari električnih vozila posljednjih su godina sve češća tema u javnosti, ponajprije zbog njihove specifične prirode i izazova koje predstavljaju za vatrogasne službe. Iako se često stvara dojam da su električni automobili opasniji, stručni podaci pokazuju suprotno – oni se znatno rjeđe zapale u odnosu na vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem. Međutim, kada do požara ipak dođe, riječ je o tehnički složenijem i dugotrajnijem incidentu.

Glavni razlog takvog ponašanja leži u konstrukciji i kemiji litij-ionskih baterija. Za razliku od benzina ili dizela, koji gore na relativno predvidljiv način, baterijski sustavi mogu ući u stanje poznato kao “hormegfutanje” ili toplinski bijeg. Riječ je o lančanoj reakciji unutar baterijskih ćelija tijekom koje dolazi do naglog i nekontroliranog porasta temperature.

U takvim uvjetima baterija se ne hladi spontano, već se proces može nastaviti i nakon što se vanjski plamen ugasi. Upravo zato električno vozilo može ponovno planuti satima nakon što se požar naizgled stavio pod kontrolu. Osim topline, pritom se oslobađaju i zapaljivi teksični plinovi, što dodatno povećava rizik za vatrogasce i okolinu.

Za razliku od klasičnih vozila, gdje se požar najčešće gasi oduzimanjem kisika ili uklanjanjem izvora goriva, kod električnih automobila ključnu ulogu ima hlađenje baterije. Vatrogasci koriste velike količine vode kako bi snizili temperaturu i spriječili daljnje širenje reakcije unutar baterijskog paketa.

U praksi to znači da je za gašenje električnog vozila potrebno višestruko više vode nego za konvencionalni automobil. U pojedinim slučajevima zabilježena je potrošnja od nekoliko desetaka tisuća litara vode tijekom intervencije. Razlog tome nije samo intenzitet požara, već i činjenica da je baterija smještena u podnici vozila, zaštićena čvrstim i vodonepropusnim kućištem koje otežava pristup.

Zbog toga vatrogasne službe razvijaju nove metode gašenja. Jedna od njih uključuje mehaničko naginjanje ili prevrtanje vozila kako bi se omogućio bolji pristup baterijskom sklopu. Također se koriste specijalizirani alati i tehnike za izravno hlađenje baterijskih modula.

Posebnu pažnju privlače i pokušaji gašenja pomoću vatrootpornih pokrivača. Iako se na prvi pogled čini logičnim da se požar uguši oduzimanjem kisika, stručnjaci upozoravaju da takav pristup može biti opasan. Naime, ispod pokrivača mogu se nakupiti zapaljivi plinovi koji, nakon uklanjanja pokrivača i ponovnog kontakta s kisikom, mogu izazvati naglo izgaranje ili čak eksplozivnu reakciju.

Unatoč svemu navedenom, važno je naglasiti da su požari električnih vozila statistički znatno rjeđi. Procjene pokazuju da na 100.000 električnih automobila dolazi oko 25 požara, dok se kod vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem taj broj penje i do 1500. Drugim riječima, vjerojatnost zapaljenja električnog vozila višestruko je manja.

Razlog tome leži u manjem broju pokretnih dijelova, izostanku zapaljivih tekućina poput goriva i ulja te naprednim sigurnosnim sustavima koji nadziru rad baterije. Električni automobili opremljeni su sofisticiranim sustavima upravljanja baterijom koji kontinuirano prate temperaturu, napon i druge parametre kako bi spriječili potencijalne kvarove.

Zaključno, električna vozila ne predstavljaju veći rizik od požara u usporedbi s klasičnim automobilima, ali zahtijevaju drugačiji pristup u slučaju incidenta. Njihova konstrukcija i tehnologija donose nove izazove za hitne službe, ali istodobno i otvaraju prostor za razvoj naprednijih sigurnosnih rješenja.

U suvremenom prometnom okruženju, razumijevanje tih razlika ključno je kako za stručnjake, tako i za širu javnost.