Craig Breedlove, bolidom Spirit of America – Sonic 1 na mlazni pogon, na slanom jezeru Bonneville, postigao je 600,601 km/h novi brzinski rekord na zemlji…
Legendarno područje Bonneville Salt Flats poznato po ravnim i izdržljivim površinama, već desetljećima služi kao prirodna pista za sve koji žele iskušati granice tehnike i ljudske hrabrosti, a Craig Breedlove bio je jedan od najstrastvenijih među njima. Njegovi projekti često su bili rezultat pionirskog inženjerskog pristupa, u kojem je kombinirao aeronautičku tehnologiju, iskustva iz zrakoplovstva i hrabre ideje o brzinama koje do tada nitko nije pokušao dosegnuti na kotačima.
Tijekom svoje karijere, Craig Breedlove postao je četverostruki rekorder u brzini na kopnu, a njegovo ime čvrsto se povezalo s novim poglavljem u povijesti ekstremnih brzina. Godine 1963. postao je prvi čovjek koji je ikada prešao granicu od 400 mph (644 km/h), a samo godinu dana kasnije, 1964., ponovno je pomaknuo granice postavši prvi vozač koji je dosegnuo 500 mph (805 km/h). Ti su rezultati bili dokaz ne samo inženjerske izvrsnosti njegovog tima, nego i njegove osobne odlučnosti i hrabrosti.
Breedlove je bio poznat po tome što se nije vraćao s Bonnevillea dok nije bio uvjeren da je iz svakog pokušaja izvukao maksimum, unatoč brojnim tehničkim kvarovima i situacijama koje su ga dovodile na sam rub sigurnosti. Nakon Breedloveovih uspjeha 1960-ih, utrka za najveću kopnenu brzinu ušla je u fazu u kojoj su dominirali sve radikalniji koncepti vozila. Godine 1970. na scenu je stupio Gary Gabelich, čovjek odlučan da pomakne granice još dalje.
U bolidu Blue Flame, koji je bio pogonjen naprednim raketnim sustavom na tekući prirodni plin u kombinaciji s visokokoncentriranim vodikovim peroksidom, Gabelich je ostvario ono što su mnogi smatrali nemogućim. Njegov rekord od 622,407 mph (1001,1 km/h) na istom kultnom terenu Bonneville Salt Flatsa postavio je novu ljestvicu i označio prvo službeno prekoračenje granice od 1000 km/h na zemlji.
Blue Flame je pritom postao tehnički simbol jedne ere — vozilo koje je u potpunosti raskinulo s konvencijama automobilske konstrukcije i prigrlilo raketnu tehnologiju kao put prema do tada neviđenim brzinama. Gabelichov uspjeh 1970. nije samo označio kraj dominacije Breedlovea, nego i vrhunac razdoblja u kojem su se rekordi brzine rušili gotovo iz godine u godinu.
Nakon Blue Flamea prošlo je više od desetljeća prije nego što je svijet ponovno vidio ozbiljan pokušaj rušenja ovih granica, a mnogi povjesničari automobilizma smatraju upravo ovo razdoblje jednim od najuzbudljivijih poglavlja u povijesti ljudske fascinacije brzinom.


