16. siječnja 1935. rođen A. J. Foy, neuništivi četverostruki pobjednik utrke Indy 500

Za sve koji se razumiju u automobilske utrke dileme uopće ne bi trebalo biti: da, Jr. jedan je od najvećih vozača utrka 20. stoljeća i čovjek čije ime komotno može spomenuti, afirmativno, u istoj rečenici s Fangiom, Clarkom ili Sennom.

Nažalost naš eurocentrični pogled na svijet ponekad zamagljuje kriterije, pa se ovog teksaškog farmera smatra za isključivo američku veličinu. Istina je da Foyt nikada nije osjetio potrebu okušati se u Europi, a pogotovo ne u Formuli 1, no već i njegova nevjerojatna pobjeda na jedinom nastupu na 24 sata Le Mansa 1967. jasno pokazuje da bi i s ove strane Atlantika imao što za pokazati i postići.

To je pogotovo jasno znamo li da je navodno prije utrke dobio priliku odvesti samo deset testnih krugova na zahtjevnoj stazi kod sela La Sarthe, da bi u samoj utrci za upravljačem proveo osjetno više vremena od suvozača Dana Gurneya.
Foyt se ipak najbolje osjećao na ovalima, prvi je u povijesti četiri puta pobijedio na najvećoj američkoj utrci Indy 500, gdje je nastupao nevjerojatnih trideset i pet godina uzastopno!

Osvojio je rekordnih sedam titula u najjačem američkom, tada se zvalo USAC, natjecanju, od 1960. do 1979. Najuspješniji je vozač u povijesti tog natjecanja, s čak 67 pobjeda. Povremeno je radio izlete i u NASCAR, gdje je pobijedio na sedam utrka, uključujući i onu najveću, Daytona 500. Le Mans smo već spomenuli, a valja dodati da je pobijedio i na ključnim američkim utrkama prototipova i sportskih automobila, 12 sati Sebringa i dvaput na 24 sata Daytone.

Pobjeda Sebringu u paru s Bobom Wollekom 1985. zadnja je velika pobjeda u karijeri A. J. Foyta, a aktivno je vozio sve do 1993. Neki mu zamjeraju upravo to ‘sramoćenje’ i odbijanje neminovnog završetka karijere, no i u Europi smo vidjeli da je to dio mentaliteta vozača koji obaraju rekorde. Foyt je kasnije vozačku karijeru zamijenio onom vođe momčadi, okrunivši je još jednom pobjedom na Indy 500.


Komentari

loading...