17. prosinca 1979. holivudski kaskaderi su (možda) probili zvučni zid

Najčudniji i najkontroverzniji pokušaj obaranja brzinskog rekorda na zemlji odvio se na današnji datum 1979. na slanom jezeru Rogers, u sklopu zrakoplovne baze Edwards u SAD. Za upravljačem bolida Budweiser Rocket nalazio se poznati holivudski kaskader Stan Barrett, a konstruktor vozila i čovjek iza čitavog projekta bio je Hal Needham.

Needhama također pamtimo kao jednog od uglednijih holivudskih kaskadera, a kultni status u automobilskim je krugovima zaslužio režiranjem filmova kao što su Smokey i bandit ili Utrka Cannonball. Ideja obaranja brzinskog rekorda inicijalno je bila posve ozbiljna, no testovi na jezeru Bonneville pokazali su da Rocket, bolid prilično nalik na Blue Flame Garyja Gabelicha, nema dovoljno snage da održi brzinu na potrebnoj razini za leteći kilometar ili milju, što je neophodno za službeno obaranje rekorda.

Stoga su Needham i ekipa odlučili pokušati nešto drugo, probiti zvučni zid,što nitko na svijetu dotad nije učinio vozilom na površini Zemlje.

Brzina potrebna za probijanje zvučnog zida iznosi otprilike 1180 km/h, može varirati ovisno o vremenskim uvjetima. Njeno probijanje zapravo nije tolika rijetkost, recimo pucketanje nekih vrsta bičeva dolazi od toga što njihov vrh putuje brže od zvuka, no učiniti to u vozilu s vozačem bio bi velik podvig. Kojeg je Barrett možda napravio tog jutra. Promatrači su definitivno čuli nekakav prasak, no samo oni koji su se nalazili dosta blizu, dok će ga kasnije pri rekordnoj vožnji Thrusta SSC čuti čak i na više kilometara udaljenosti.

Ekipa je ustvrdila da je najveća brzina bila 1190 km/h, no mjerenja su bazirana na uređajima u samom vozilu, podložnima trešnji i vibracijama. Rezultat je izračunat i objavljen osam sati nakon vožnje, a zrakoplovne snage su izdale neautoriziranu potvrdu o brzini, iako nije bila ispravno zabilježena njihovim mjernim uređajima. Niti jedno službeno tijelo, naravno nije priznalo rekord, no legenda je ipak ostala. Budweiser Rocket danas je izložen u muzeju pored staze Talladega u Alabami.

Posebna je vrsta hrabrosti potrebna za karijeru suvozača u reliju, a pogotovo ako sjednete u tako zastrašujući automobil kao što je Lancia Stratos, uz vozača poznatog po agresivnom stilu vožnje, izlijetanjima, pa čak i tome što je jedan njegov suvozač već poginuo.

Upravo se u takvoj situaciji uz Sandra Munarija zatekao Mario Mannucci, rođen 1932. u Milanu. Mannucci se počeo interesirati za sudjelovanje u relijima tek iza tridesete, a zapeo je za oko Lancijinom šefu Cesareu Fioriju, koji ga je već 1968. postavio uz Munarija. Odmah su se zbližili, no nakon niza razočaranja i odustajanja pobjede su počele dolaziti tek 1971., kada je počelo i zlatno doba Lancije.


Komentari

loading...