18. svibnja 1959. održana višestruko zanimljiva utrka za VN Monaca

Maurice Trintignant, u timu Cooper, prvi je put pobijedio bolidom s motorom iza vozača, Talijanka Maria Teresa de Filippis, kao prva vozačica u povijesti Formule 1, sudjelovala je u kvalifikacijama, neuspješno, ali bolje nego Bernie Ecclestone

Druga utrka sezone svjetskog prvenstva u Formuli 1 (službeno se tada nije još tako zvalo, ali nećemo komplicirati) bila je višestruko zanimljiva. Prva je utrka vožena u Argentini i mnogi nisu nastupili, no u Monte Carlu mnogo se jače osjećalo obrnuto:

Juan Manuel Fangio, osvajač četiri prethodna naslova svjetskog prvaka, nije bio na startu. Službeno, Maestro se spremao za nastup na Indy 500. Neslužbeno, bilo mu je već dosta. Kasnije te godine odvest će još jednu utrku i potom se definitivno povući. Utrka u kojoj nije sudjelovao Fangio, bila je naznaka nekih novih vremena, a kvar motora bolida Vanwall, kojeg je vozio Stirling Moss, prvi znak serije pehova koji će vozača koji je na tronu trebao naslijediti Fangia, zauvijek ostaviti bez titule.

Odustala su i druga dvojica najvećih favorita, Mike Hawthorn i Tony Brooks te je, iznenađujuće, pobijedio Maurice Trintignant, u bolidu Cooper. Bila je to prva pobjeda bolida s motorom iza vozača u nekoj Velikoj nagradi na europskom tlu još od vremena predratnih bolida Auto Union. Francuska, zemlja koja je izmislila automobilske utrke, na sljedećeg će pobjednika čekati čak 13 godina.

Zanimljive stvari događale su se iza leđa vodećih. Medijsku je pozornost privukao neuspješan pokušaj da se Talijanka Maria Teresa de Filippis, vozeći Maserati, kvalificira za utrku. Nije joj uspjelo, no bila je to prva pojava neke vozačice u povijesti Formule 1. Usto, na kvalifikacijama je bila brža od još jednog debitanta, londonskog trgovca automobilima, bolidom Connaught.

Nakon još jednog neuspješnog pokušaja na VN Velike Britanije iste godine, Bernie Ecclestone odustao je od utrkivanja i posvetio se drugim stvarima. Od utrkivanja je u to vrijeme već odustao i Colin Chapman, koji je slično Bernieju jednom pokušao bolidom Vanwall kvalificirati se za utrku Formule 1, no u drugoj se polovici 50-ih okanio toga i u posvetio vođenju tvrtke, čiji prvi zaposlenici čine budući ‘Tko je tko’ engleskog automobilizma: braća Costin, Graham Hill, Keith Duckworth…

Okružen takvim talentima, Chapman 1958. razvija prvi bolid  Formule 1, a trkaći debi Lotus ima upravo u Monaku, s dvojicom vozača kojima je to isto bio prvi nastup. Cliff Allison završava šesti, prvi izvan bodova, dok Graham Hill, čovjek koji će kasnije osvojiti dvije titule (a njegov sin još jednu) odustaje.

Dakako, Lotus će uskoro krenuti za koncepcijom Cooper, motor smjestiti iza vozača i postati najuspješnija momčad Formule 1, pretekavši čak i Ferrari. Usprkos osam godina ranijem startu Propetog konjića, upravo će Lotus postati prva F1 momčad Formule 1 s pedeset pobjeda. Tada gledatelji u Monacu nisu ni slutili koliko značajnu utrku, koja je obilježila kraj jedne i početak nekih drugih epoha, zapravo gledaju.

Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on linkedin