Jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih motora u povijesti autoindustrije, Chrysler Hemi druge generacije, nastao je kako bi 1964. osvojio utrku Daytona 500
Malo je tko mogao naslutiti kako će u cestovnim i trkaćim modelima taj motor do ranih 1970-ih ostati najuzbudljivije što je Detroit mogao ponuditi. Razvoj je počeo kasno i prvi je motor ugrađen u neki trkaći automobil svega nekoliko tjedana prije utrke.
Znalo se da su blokovi motora podložni pucanju, pa su vozači (svi su nastupali automobilima korporacijskih marki Plymouth i Dodge) zamoljeni da ne idu punom snagom na treninzima.
Uistinu, ondje su bili podjednako brzi kao i konkurentski automobili Ford, što ih je možda poštedjelo tužbi i prigovora – ipak je u tom trenutku, pa i sve do 1966., to bio motor koji uopće nije nuđen u cestovnim automobilima. A onda je došao petak 21. veljače 1964., vozači su dobili zeleno svjetlo da stisnu, i počela je povijest.
Paul Goldsmith osvojio je pole position s novim rekordom kruga, a Fordova nije bilo nigdje ni blizu. Potom su održane dvije kraće utrke od 40 krugova. Vozači sportskih automobila Plymouth i Dodge vodili su u svakom od njih. Prvu je utrku osvojio Junior Johnson, a u drugoj je Richard Petty preuzeo stvari u svoje ruke i vodio 39 i pol krugova.
Pola kruga prije kraja ostao je bez goriva i otkotrljao se do cilja, u kojem su ga sustigli Jimmy Pardue i Bobby Isaac, paralelno prešavši crtu. Nakon tri sata analize snimaka Isaac je proglašen pobjednikom, no Petty je uzvratio dva dana kasnije pobjedom na glavnoj utrci. Cilj je ostvaren, Daytona 500 osvojena.
Nakon nastavka dominacije Hemi je privremeno zabranjen, pa ponovo dopušten, a kada je 1966. napokon počela ugradnja u cestovne modele više nije bilo dvojbi, počela je era koja će kulminirati dominacijom nevjerojatnih modela Dodge Charger Daytona i Plymouth Superbird.
