Adler (1900. – 1940.): zaboravljena njemačka perfekcija za automobile i motocikle

Pioniri aerodinamičnih istraživanja, hidrauličkih kočnica, prednjeg pogona, bili su uzor u kvaliteti i tehnologiji, ali nisu znali s financijama…

Adler (njem. orao) je tvrtka koju je 1886. u Frankfurtu osnovao Heinrich Kleyer, kao tvornicu bicikala. Upamćen je kao ugledni proizvođač pisaćih strojeva, uredske opreme i motocikala, koji se  iznimno uspješno bavio i automobilima.

Proizvodnja vozila na četiri kotača počela je 1900. i do 1939. napravljeno je čak  39 modela. Prvi Adlerov automobil 3.5 PS kojeg je 1900. konstruirao Max Cudell, a inspiriran Renaultovim automobilom kojeg je 1899. vidio u Parizu.

Tek bolji poznavatelji auto industrije pamet ovu marku…

Noseća je šasija bila od cijevi, pokretao se jednocilindrašem De Dion, mogao je potegnuti 30 km/h, a stražnji su se kotači pokretali kardanskim vratilom, umjesto tada uobičajenim lancima. Ovo je, tada vrlo napredno rješenje, njemačka marka upotrijebila istodobno s Renaultom. Adler 1901. pokreće proizvodnju motocikala

Prvi ozbiljan automobil 24/28 PS, s rednim 4-cilindrašem obujma 4016 ccm, koji je postizao 65 km/h isporučili su 1905. Bili su pojam tehnološkog razvoja i kvalitete svoga doba. Koliko su Adleri početkom 20. stoljeća bili napredni, potvrđuje što su 1907., za cara Wilhelma II, 1907. isporučili ‘carsko vozilo’ Adler 40/50

Adler automobilsku se proizvodnju uvodi neovisan ovjes te, po prvi put u Njemačkoj, blok motora u sklopu s mjenjačem. Proizvodnja raste te 1914. Adler u svojih deset podružnica zapošljava 10.000 radnika i pokriva 20 posto proizvodnje automobila u Njemačkoj.

Tijekom I. svjetskog rata prekida proizvodnju motocikala i automobila i uspješno počinje proizvoditi motore za zračne brodove (Zeppeline).  Nakon rata proizvodnja auta se obnavlja a 1927. stiže uspješan model standard 6, s rednim 6-cilindarskim motorom obujma 2540 ccm i snage 45 KS i 3-stupanjskim mjenjače. Proizvodio se u kraćoj verziji (4270 mm) i dužoj (4750 mm).

Adler Diplomat 3G (1935. – 1938.) u kabriolet verziji je s rednim 6-cilindrašem obujma 2916 ccm i snage 65 KS mogao potegnuti 17 s i postizao je 105 km/h

Zanimljiva je snažnija serija Standard 8, koja je koristila 8-cilindarske motore – redne! Od 1928. do 1930 model 8 je s 3887 ccm i 70 KS mogao potegnuti 100 km/h i trošio je 19 litara. Od  1930 do 1933. iz istih 3887 ccm razvijao 80 KS, što mu je omogućavalo 105 km/h uz potrošnju 20 litara.

Od 1933. do 1934. proizvodio se luksuzniji Achtzylinder. Naslijedio ga je model Diplomat (1934. – 1948), sa 6-cilindrašem obujma 2916 ccm i snage 60 KS i 65 KS, u najdužoj verziji rastegnut do 5050 mm. Trošio je 17-18 litara. Upamćen je kao jedan od najpoznatijih poslovnih automobila u Njemačkoj toga doba.

Adler je 1930-ih bio treći njemački proizvođač automobila (iza Opela i Auto Uniona). Tek 1936.na četvrto ga mjesto potiskuje Daimler-Benz. Do početka II. svjetskog rata, kad se gasi proizvodnja automobila nastaje niz zanimljivih modela, mogu kojima su najuspješniji bili Triumph Junior Sport iz 1935., s prednjim (!) pogonom (4-cilindraš, 995 ccm, 28 KS, 110 km/h).

Malo je poznato da su sudjelovali u natječaju za njemački Narodni automobile (Volkswagen) te su napravili prototip sličan legendarnoj Bubi, koju je konstruirao Ferdinand Porsche.

Nakon što projekt nije prošao na natječaju, 1937. su izradili veći i luksuzniji model Typ 10, odnosno 2.5 L, sa 6-cilindarskim motorom snage 58 KS, koji je postizao 127 km/h. Bio je to posljednji auto kojeg su napravili.

Proizvodio se u limuzinskoj i kabrio verziji, razvijao je 58 KS i postizao 125 km/h. Po narudžbi se radila i verzija Sport, s 80 KS, što je omogućavalo najveću brzinu od 150 km/h. Adler je bio pionir i hidrauličkih kočnica, aerodinamičkih ispitivanja

Od 1937. do 1940. napravljeno je 5295 modela Typ 10, poznatih i kao 2.5-litre, naglašene aerodinamičke forme podsjećao je na ‘Bubu’

Nakon II. svjetskog rata Adler nastavlja samo s proizvodnjom motocikala. Najuspješniji je bio Adler MB 250 sa 16 KS, što je omogućavalo najveću brzinu od 117 km/h. U sportskoj je verziji RS taj  motor navijen na 26 KS te je postizao čak 160 km/h.

1956. Adler se spaja s Triumphom i nastaje Triumph-Adler AG, a proizvodnja motocikala gasi se 1957. Kupuje ga Siemens, a potom Volkswagen i Olivetti te neko vrijeme proizvodi pisaće mašine.


Komentari

loading...