28. siječnja 1949. poginuo legendarni francuski vozač Jean-Pierre Wimille

Kad je najavljeno da će 1950. krenuti novo natjecanje, Svjetsko prvenstvo Formule 1, malo tko je dvojio da je najveći favorit za titulu Jean-Pierre Wimille…

Ovaj je francuski vozač i prije rata postizao sjajne rezultate, dvaput osvojivši i utrku 24 sata Le Mansa, no tek u drugoj polovici četrdesetih godina prošlog stoljeća došao je na sam vrh. Općenito je smatran najboljim vozačem na svijetu, a vozio je za momčad Alfa Romeo, koja je pobjeđivala gdje god bi se pojavila.

Pobjede je uglavnom donosio Wimille, najbrži i najkonzistentniji od tvorničkih vozača. Švicarsku i belgijsku Veliku nagradu osvojio je 1947., a talijansku i domaću francusku godinu kasnije. Paralelno s trkaćom karijerom Wimille je radio i na razvoju revolucionarnog sportskog automobila s tri sjedala i središnje smještenim motorom.

Kao i mnogim vozačima onog vremena, Wimilleu opasnost nije bila stran pojam, jer je tijekom rata bio aktivan član francuskog pokreta otpora. Njegovi vozački kolege iz iste ćelije nisu doživjeli kraj rata, uključujući i mentora Roberta Benoista, no Wimille je uspio izbjeći njemačke zasjede i racije.

Osim za tim Alfa Romeo rado je vozio i za mladu momčad Gordini, koja je u tim danima još bila mehanički povezana s tvrtkom Simca, a ne Renault. Upravo za upravljačem Simca-Gordinija u Buenos Airesu 1949. je poginuo u tragičnom incidentu, koji je vjerojatno izazvan izbjegavanjem nediscipliniranih gledatelja koji su istrčavali na stazu.

poNezaboravna je njegova borba u Rosariu godinu dana ranije protiv Juana Manuela Fangia, koji će do kraja života navoditi upravo ovog nesuđenog francuskog prvaka kao jedan od najvećih vozačkih uzora.


Komentari

loading...