Sjajna komedija protječe današnjim danom 1941., a tek je završnica filma smještena u sljedeće jutro, kad će autobus i većina njegovih putnika stradati u nacističkom bombardiranju Beograda…
Slučajno ili ne, dva ponajbolja filma nastala na prostoru nekadašnje Jugoslavije odvijaju se u autobusima. Jedan je, dakako, H-8 Nikole Tanhofera, remek-djelo koje govori o istinitom događaju, sudaru autobusa i kamiona na cesti između Zagreba i Beograda i nikad otkrivenom vozaču osobnog automobila, čije su registarske oznake počinjale kombinacijom iz naslova filma.
Drugi je ‘Tko to tamo pjeva’, odnosno u izvorniku (srp.) ‘Ko to tamo peva’, režisera Slobodana Šijana i scenarista Dušana Kovačevića iz 1980. Ova se sjajna komedija odvija na današnji dan 1941. a tek sama završnica filma smještena je u sljedeće jutro, kad će autobus i većina njegovih putnika stradati u njemačkom bombardiranju Beograda.
Iz filma potječe i čuvena uzrečica ‘Vozi, Miško!’, koju i danas nerijetko koristimo.
Autobus korišten u snimanju filma filmski je veteran iz voznog parka zagrebačkog Jadran filma, peć na ugljen bila je samo lažnjak, i velika povijesna prevara. Riječ je o modelu Mercedes-Benz O 3500, koji se proizvodio od 1949. do 1955. Petog i šestog travnja 1941, kad se odvija radnja filma, taj model nije postojao niti na crtaćim daskama konstruktora tvrtke Daimler-Benz.
U doba snimanja bio je star između 25 i 30 godina, malo više od današnjeg prosjeka starosti autobusa na našim cestama. Zapravo, jedini dio tog autobusa, koji datira iz vremena II. svjetskog rata naknadno je ugrađen, neoriginalan motor Dodge. Nažalost, ovo vozilo, premda i danas postoji, nikada nije doživjelo adekvatnu restauraciju.
Možda će je doživjeti te u nekom muzeju privlačiti posjetitelje, s ćiriličnim natpisom ‘Krstić i sin’ na bokovima.
