Američka ljubav prema Formuli 1 1980-ih bila je na vrhuncu, a svake sezone po dvije ili tri utrke održavane su u SAD. Nažalost, klasične i sjajne trkaće staze Novog svijeta ili su prestale biti dio kalendara ili nisu ni dobile priliku…
Niz improviziranih staze napravljen je u velikim gradovima SAD-a. U Las Vegasu je utrka održavana na parkiralištu kockarnice, a u Dallasu na lokalnom sajmištu. Ovaj teksaški grad, poznat u našim krajevima ponajprije po stanovitoj Debbie, a dijelom i po TV seriji ‘Dallas’ (da, Larry Hagman, poznat kao J.R., mahnuo je zastavicom na startu utrke) priliku je dobio 8. srpnja 1984. i temeljito je prokockao.
Već na treninzima vrućina je bila ubitačna, temperatura se penjala do 40 stupnjeva, bila je to jedna od najtoplijih utrka u povijesti Formule 1. No vrućina nije smetala samo vozačima, još je nemilosrdnija bila prema stazi: asfalt se doslovce topio i pucao, čineći uvjete za utrke nemogućima. Utrka je pomaknuta na 11 ujutro kako bi se izbjegla najgora vrućina, no Niki Lauda i Alain Prost su svejedno pozvali vozače na bojkot, smatrajući da nema uvjeta za utrku. Keke Rosberg ih je hladno odbio, a bez konsenzusa svih vozača bojkot je zaboravljen.
Utrka se otegla na dva sata, asfalt se naočigled raspadao, a vozači mučili. Pobjedu je odnio Keke Rosberg, a drugi je bio Rene Arnoux, a Nigel Mansell se od iscrpljenosti doslovce srušio i onesvijestio na cilju, gurajući pokvareni bolid. Formula 1 nikada se nije vratila u Dallas.
