Alain Prost, ‘Profesor’, četverostruki svjetski prvak u Formuli 1, rođen 24. veljače 1955.

Bolidima McLaren, Renault, Ferrari i Williams osvojio je titule 1985., 1986., 1989. i 1993., uz 51 pobjedu, 33 prva startna mjesta i 41 najbrži krug, a na podij se penjao 106 puta…

Možda je i najveći trenutak u vrhuncima prebogatoj karijeri Alaina Prosta bilo osvajanje druge titule svjetskog prvaka Formule 1, godine 1986.

Ta je titula specifična po tome što je, vrlo rijetko u novijoj povijesti ‘Oktanskog cirkusa’, prvakom postajao vozač koji je tijekom čitave sezone nastupao u očigledno inferiornom bolidu.

Vozačke i, možda još i više, taktičke vještine donijele su Prostu pokal na kojem nije trebalo biti upisano njegovo ime. No, ta je satisfakcija bila zaslužena: u nekoliko je navrata ‘Profesor’ (jedan od najprikladnijih nadimaka u povijesti utrka) ostajao bez titula na načine koje ne možemo zvati drugačije nego čudnovatom igrom sudbine.

Zapravo, po današnjim bi pravilima Prost umjesto četiri imao čak šest titula prvaka. S druge strane, po današnjim pravilima Prost možda i ne bi bio toliku uspješan kao u 1980-ima, jer su iz današnje Formule 1 nestali upravo oni elementi u kojima je on bio nenadmašan.

Netko je rekao kako Prost utrke nije dobivao u nedjelju, nego u četvrtak i petak: u danima privikavanja na stazu, postavljanja setupa bolida i pripreme za utrku. Nitko, čak niti njegov veliki uzor, Niki Lauda, nije mu bio ravan u tome.

Nemojmo pritom zaboraviti da je tada to bio mnogo zahtjevniji i kompliciraniji posao, iz više razloga. Kompjuterizacija još nije uzela maha, nije bilo programa koji simuliraju različite uvjete na stazi i generiraju idealan setup – sve je moralo biti u glavi.

Još važnije, u većini sezona u Prostovo vrijeme nije bilo nadolijevanja goriva, što znači da su bolidi na kraju utrke imali oko 200 kg manu masu nego na početku. Vozači su morali stvoriti balans, postići da bolid funkcionira čim bolje i pun i prazan, što danas kontrolira elektronika. Uz ograničenja potrošnje, moralo se taktizirati, dijelove utrke voziti sporije, a dijelove punom snagom. Alain Prost bio je nenadmašan majstor taktiziranja.

Za razliku od svog najvećeg konkurenta Ayrtona Senne, koji je pokušavao dominirati utrkom od početka, slomiti konkurenciju i potom kružiti stazom, neuhvatljiv, do sigurne pobjede, Prost bi na početku utrke nerijetko bio rezerviran, niže u poretku, da bi, kako je utrka odmicala, postajao sve brži.

Sennini su najbrži krugovi gotovo uvijek bili u ranoj fazi utrke, Prostovi u završnoj, kada je bolid bio najlakši – to i objašnjava zašto je Prost toliko bolji od Senne u najbržim krugovima. Kao i zašto je Senna bio bolji od njega u pole positionima, krucijalnima za njegovu taktiku.

No, zbilja, možemo biti sretni što smo imali priliku gledati dva takva majstora u nepoštednim borbama – s nekolicinom drugih sjajnih vozača Francuz i Brazilac kreirali su jedno od najuzbudljivijih, ‘zlatnih’ razdoblja u povijesti našeg omiljenog sporta.

Prost se tek s 15 godina počeo baviti kartingom. Nakon toga, iako je bilo problema, prije svega financijskih (nije bio iz bogate obitelji), lakoćom se, osvajajući titule u svim kategorijama, probio kroz karting, formulu Renault i Formulu 3, do ugovora s momčadi McLaren godine 1980.

Dvije godine potom, već se borio za titulu prvaka s Renaultom. Najbolje je razdoblje njegove karijere počelo povratkom u McLaren, gdje prvo gubi titulu od Laude za samo pola boda, da bi kasnije to kompenzirao s tri naslova prvaka.

Blizu tituli bio je i 1990. vozeći za Ferrari – on osobno upravo tu smatra svojom najboljom sezonom – da bi se nakon loše 1991. i godine pauze trijumfalno vratio i osvojio svoju četvrtu i posljednju titulu za Williams. Od aktivnog natjecanja oprostio se te 1993., na VN Australije.

Kasnija karijera vlasnika momčadi nije bila uspješna, ali zato se i danas zna za gušt natjecati u utrkama na ledu.

Sretan 65. rođendan, Profesore!

Autoportal No.1


Komentari

loading...