U čitavoj povijesti utrka u monegaškoj luci, gotovo nevjerojatno, samo su dva vozača bolidima sletjeti u more. Jedini kome je to uspjelo tijekom utrke Formule 1 veliki je talijanski vozač Alberto Ascari
Foto: s lijeva Luigi Villoresi, Alberto Ascari, Eugenio Castellotti i Vittorio Jano
VN Monaca tradicionalno se vozi u drugom dijelu svibnja, što je i razlog zašto se ovih dana intenzivno prisjećamo događanja s te, možda i najpoznatije svjetske utrke. Nakon dvije osvojene titule s timom Ferrari, Ascari je odlučio potražiti nove izazove (čemu je u velikoj mjeri pridonijelo što Enzo Ferrari nije pristao na njegove uvjete oko potpisivanja novog ugovora, pa su se razišli.
Rezultat: Alberto Ascari i veliki prijatelj Luigi Villoresi, pristupaju momčadi Lancia. Torinska je tvrtka spremala revolucionarni model Lancia D50,posljednjeg kojeg je napravio slavni Vittorio Jano, ali taj bolid još nije bio do kraja razvijen. Alberto Ascari je odlučio kockati se i pristati na propuštanje većeg dijela 1954., uvjeren da će Lancia D50 postati pobjednički bolid, dovoljno dobar da potuče Srebrne strijele Mercedes-Benz, koje su bile nepobjedive te sezone.
I uistinu, početkom sljedeće sezone, na utrci u Monacu, 22. svibnja 1955., Ascari je pokazao potencijal bolida Lancia povevši utrku. Vodio je i u trenutku kada je nakon izlaska iz tunela izgubio kontrolu i, u jednom od najspektakularnijih incidenata u povijesti utrka, odletio u more. Začudo, osim slomljenog nosa ništa se lošega nije desilo i Ascari je već četiri dana kasnije ponovo bio za volanom. No, to je posve druga priča…
