CUORE SPORTIVO NA APARATIMA

Alfa Romeo 155 (1992. – 1998.), sportski rođak hatchbacka Fiat Tipo, Kopernikanski obrat slavne marke

Alfa Romeo 155 je prelaskom na ‘konfekciju’, s pogonom sprijeda i motorom poprečno, izazvao šok i užas za Alfiste, premda je bio solidan sportski model…

Danas je, nažalost sve više onih koji ne znaju da je 1950-ih Alfa Romeo bio ono što je danas Ferrari. Slavna tvrtka, koja je utemeljena 1910. kao A.L.F.A. (ekstenzija Romeo došla je 1920.) najslavniji trenutak u povijesti imala je 1950., kad je Giuseppe Farina, bolidom 158 Alfetta osvojio prvo prvenstvo Formule 1.

Godine slave nastavljene su 1962., kad je predstavljena Giulia. Bio je to, za tadašnje pojmove strašan auto, za klasu iznad BMW-a, koji je serijom 1500/1800/2000, a pogotovo slavnom ’02, iz pepela počeo put prema vrhu. Tada su uspostavljene jednadžbe: Alfa 1300 jednako BMW 1600 i Alfa 1600 jednako BMW 2002, jer su sportske limuzine iz Milana bile za klasu ‘oštrije’ od onih iz Münchena.

Klinasta i trendovski uglata karoserija tadašnje srednje klase (4443 x 1700 x 1440 mm) imala je za svoje vrijeme izvrsnu aerodinamiku (0,29 do 0,30)

Nažalost, Alfa Romeo Giulia (1962. – 1978.) bio je ‘labuđi pjev’. Krajem 1977. predstavljena je Giulietta, koja je uz nespretni dizajn nastavila modela Giulia koncepciju s DOHC motorom postavljenim uzdužno sprijeda i pogonom straga. Bila su to vremena najvećih tržišnih uspjeha tvrtke iz Milana, kad se ima marke, Alfa Romeo, izgovaralo sa strahopoštovanjem.

Nasljednik, Alfa Romeo 75, predstavljen 1975 imao je transaxle koncepciju, koja je unaprijedila balans, jer je uz motor uzdužno sprijeda, mjenjač, umjesto iza motora, ugrađen ispred diferencijala. Bilo je to još bolje od najboljega što je nudila prva Giulia, ali počeo je strmoglavi pad kvalitete, nakon što je Alfa Romeo došao ‘pod kapu’ tvrtke Fiat.

Klasična sportska unutrašnjost, s preglednim okruglim instrumentima, i za Alu tradicionalan 5-stupanjski mjenjač pružala je užitak vožnje, ali ipak s blagim konekcijskim prizvukom…

Sljedeći korak bio je model Alfa Romeo 155, o mojemu je riječ, predstavljen 1992., koji je, na užas i zgražanje Alfista, napustio klasičnu Alfinu koncepciju i preuzeo ‘konfekcijski koncept’ matičnog koncerna Fiat, sa sklopom motora i mjenjača ugrađenim sprijeda poprečno i pogonom sprijeda.

Racionalno, za prostranost (zauzima manje prostora, pa više ostaje putnicima) i štedljivost (smanjuje otpore, jer nema kardanskog vratila i okomitog prijenosa snage), ali ubija užitak vožnje. To, ipak, nije trebalo biti nimalo loše…

Naime, koncepcija je preuzeta od modela Fiat Tipo, osvajača titule ‘Europskog automobila 1989. godine’ (dodatni šok za naše Alfiste bile su tvrdnje kako koristi i mehaniku modela Yugo Florida, premda je to bio spin). Bilo kako bilo, nije to bio loš koncept, konačno, po istoj je koncepciji napravljena i Lancia Dedra.

Osnovni model Alfa Romeo 155 1.8 Twin Spark uveo je koncepciju s dvije svjećice po cilindru te je iz 1773 ccm razvijao 126 KS pri 6000/min, što mu je uz, za tadašnje pojmove izvrsnu aerodinamiku omogućavano najveću brzinu od 200 km/h. Uvjerljivo je bilo i ubrzanje od 10,3 s do stotke. Verzija 2.0 Twin Spark je sa 141 KS imala još bolje performanse (205 km/h, 9,3 s).

Top Gun model bio je 2.0 Turbo 16V Q4 sa 186 KS i pogonom 4×4, na 8,4 s do stotke i špicu od 225 km/h. Uvedeni su i dizelski modeli, u suradnji s tvrtkom VM motori – 1.9 Td s 90 KS i 2.5 TD sa 125 KS. Osnovni je dizelaš imao tada respektabilne performanse (13,5 s, 180 km/h), uz potrošnju 4,6 litara, a snažniji je s 10,4 s i 195 km/h već bio ozbiljna putna limuzina.

Trendovski, 1995. Alfa Romeo 155 dobiva 16-ventilsku tehnologiju i benzince 1.6 Twin Spark 16V sa 120 KS, 1.8 Twin Spark 16V sa 140 KS i 2.0 Twin Spark 16V sa 150 KS. Ti su motori bili baza za nasljednika, model Alfa Romeo 156, koji je stigao na jesen 1997. i osvojio titulu ‘europski automobil 1998. godine’.

Posljednji Alfa Romeo 155 proizveden je početkom 1998., zaključivši seriju od 195.526 primjeraka. Alfa Romeo 155 bio je vrlo uspješan na sportskom planu. Alfa Romeo V6 TI je 1993. briljiralo na kultnom njemačkom DTM-u. Pokretao se motorom 2500 V6 snage 420 KS pri 12.000/min i pogonom 4×4.

Pomeo je njemačku konkurenciju Mercedes-Benz, Opel i BMW. Osvojio 12 od 20 pobjeda u klasi konstruktora, a pobjednik je bio Nicola Larini. Uspjeh je nastavio 1994., trijumfom na britanskom BTCC, a za volanom bolida Alfa Romeo 155 V6 TI bio je Gabriele Tarquini.

Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on linkedin