Alfa Romeo Montreal (1970. – 1977.): prekrasni lažnjak, coupe 2+2 za malo užitaka i puno kvarova

Alfa Romeo Montreal najkontroverzniji GT-a 1970-ih trebao je biti kruna Alfine game, ali je s nepouzdanim motorom 2.6 V8 snage 200 KS imao, za supersportski automobil, neuvjerljive performanse (8 s, 222 km/h), usto i zastarjelo podvozje…

Alfa Romeo Montreal prekrasan je automobil, priznati će čak i vatreni osporavatelji milanske tvrtke. Najčešće, na tome počinju i završavaju pohvale, istina: sve ostalo što čujemo o Montrealu mahom su kritike.

Negativna fama o Alfinom V8 coupeu i danas nagriza njegovu tržišnu poziciju. Cijene su i dalje razmjerno niske, samim time čineći restauraciju financijski neisplativom, tako da mnogi primjerci stoje nevozni i rastavljeni, čekajući neke bolje dane.

Takav je slučaj, primjerice, i s, koliko nam je poznato, jedina dva primjerka kod nas. Tako da prekrasan prizor ovog automobila uspijevamo ugledati rijetko, kada na poneki oldtimer rally zaluta jedan slovenski primjerak. Na papiru, Montreal je morao biti uspjeh.

No sve se urotilo protiv njega. Prototip je prikazan na Svjetskoj izložbi u, pogodit ćete, Montrealu 1967, kao još jedna stilska vježba na podvozju modela Alfa Romeo Giulia. Ali kakva! Marcello Gandini upravo je naslijedio Giorgetta Giugiara na mjestu glavnog dizajnera u tvrtki Bertone te je na ovom konceptu razradio neke postojeće ideje, a i po prvi puta predstavio neke od detalja kasnije karakterističnih za njegov dizajnerski rad.

Premda se uistinu ne može reći da je Alfa Romeo 1960-ih oskudijevao prekrasnim konceptima, Montreal je toliko dobro prihvaćen da su čelnici tvrtke dali zeleno svjetlo za serijsku proizvodnju. Uz neke sitne izmjene, u kojima se krio razlog kasnijeg debakla. Upečatljiv, poseban, jedinstven iz svakog rakursa – nije ni čudo da je ova ‘mini-Miura‘ danas san mnogih Alfista. No malo se tko odvaži i odsanjati ga

Originalni koncept s 4-cilindrašem 1.6 Bialbero modela Alfa Romeo Giulia nije se zadržan za serijsku produkciju. Zamijenjen je nečim mnogo egzotičnijim, prvim Alfa Romeovim tržišnim V8 motorom, ne računamo li onaj iz uspješnih trkaćih modela serije Alfa Romeo 33 i možda najljepšeg maloserijskog poslijeratnog automobila, modela 33 Stradale.

Na papiru jak adut, u praksi motor je bio katastrofa: aluminijske konstrukcije, s 2×2 bregasta vratila, suhim karterom i ubrizgavanjem goriva Spica, bio je noćna mora svakog servisera, a nemoguću misiju ‘uradi sam’ majstorima.

 

Neobičan je odabir V8 motora razmjerno malog obujma (2594 ccm, nastao spajanjem dva 4-cilindraša modela Giulia 1300) značio i za superautomobil neveliku snagu od 200 KS pri 6500/min, što je bilo dostatno za tek 222 km/h najveće brzine i 8,0 sekundi do 100 km/h. Lijepo, pristojno… ali ne i iznimno.

Mnogo je veći problem predstavljalo podvozje, u osnovi preuzeto iz modela Alfa Romeo Giulia, znači duboko ukorijenjeno u 1950-e (sa stražnjim krutim mostom). Nije pratilo mogućnosti motora, a rezultat je bilo ne toliko nepredvidljivo koliko nedojmljivo ponašanje u vožnji.

Na tom području Alfa Romeo mora postavljati standarde, a Montreal je kaskao, nekim kompromisom sportskog užitka i udobnosti vožnje ne zadovoljivši u potpunosti niti jedan kriterij.

Glavna zamjerka Gandinijevom dizajnu je neistinitost: ‘otvori za hlađenje’ na boku lažno nagovještaju da je motor ugrađen središnje, a ne sprijeda. Ova mimikrija, premda atraktivna, pomalo smeta, volite li istinsku sportsku ljepotu.

Funkcionalnost je i glavna zamjerka unutrašnjosti: Talijani, naime, imaju neobičan običaj pri sportskoj vožnji biti jako zavaljeni u sjedalo, a ruke držati na samom dnu upravljača. Unutrašnjost je primjerena tom položaju, pa je u drugima bilo teško pronaći optimalan položaj. Stoga je Montreal znao inspirirati zle komentare, pogotovo britanske, kako su Talijani jamačno građeni poput majmuna, s kratkim nogama i dugim rukama…

Na sve navedeno dodajmo još i dugo razdoblje razvoja – proizvodnja je počela tek krajem 1970. i trajala do 1977. Glavnina, 2350 od ukupno sklopljenih 3917 Montreala, napravljena je 1972. Naftna kriza sljedeće godine bila je dodatni udarac modelu, pa su odustali od plasmana na američko tržište, premda su u Kanadi, u gradu po kojem je dobio ime, prodana četiri primjerka.

Danas je Montreal san mnogih Alfista, no rijetki ga se usude pokušati i ostvariti, premda ih na prodaju uvijek ima, čak i jeftinih, za restauraciju. Svatko tko je samo jednom čuo moćan zvuk ovog V8 motora, reći će: šteta! Bilo bi lijepo vidjeti ponekog i na našim cestama, atraktivnost i dojam ovog modela nadjačavaju sve njegove mane.


Komentari

loading...