Bernd Rosemeyer (1909. – 1938.): zvijezda Auto Uniona, prvi koji je na zemlji poginuo pri više od 400 km/h

Legendarne Srebrne strijele iz 1930-ih nikada nisu izgledale dramatičnije od bolida Auto Union, sa središnje smještenim motorom, remek-djela inženjerskog genija Ferdinanda Porschea

Nažalost, koliko god bili neobični i na svoj način lijepi, ti su bolidi bili i nadasve teško upravljivi, posebice imamo li u vidu da su bili posve različiti od svega na što su tadašnji vozači bili navikli.

Tek su najveći majstori, kakvi su bili Tazio Nuvolari i Archille Varzi, uspijevali ukrotiti te zvijeri – i pobjeđivati u njima. Najuspješniji, nedvojbeno, bio je Bernd Rosemeyer. Prvi je put sjeo u trkaći automobil 1935, a godinu potom bio je već europski prvak – ekvivalent današnjem naslovu svjetskog prvaka u kategoriji Formula 1.

Mnogi, zapravo, smatraju da je Rosemeyer čak bio u prednosti spram drugih vozača, jer je sve njegovo trkačko iskustvo bilo vezano za motocikle, pa nije morao prilagođavati svoj stil vožnje, nego mu je intuitivni, prirodan način vožnje Auto Uniona došao sam po sebi, jer nije imao ranije stečenih navika.

Kako god bilo, plavokosi mladić, rođen 14. listopada 1909. u Lingenu, Donja Saska, postao je velika zvijezda u Njemačkoj, ali i diljem svijeta, što se još intenziviralo vezom i brakom s najpoznatijom njemačkom avijatičarkom tog vremena Elly Beinhorn.

Bila je to priča iz snova i za nacističku propagandu, jer je plavokosi, naočiti Rosemeyer bio prototip savršenog Arijevca. No on nije mario za politiku, pa se i prigodom svečanih prigoda nerijetko kreveljio ili zezao, otvoreno pokazujući da ga to ne zanima.

Upravo je to jedan od dva glavna razloga zašto legenda o njemu nikada nije izblijedila, pa ga mnogi, uključujući i potpisnika ovog teksta, svrstavaju na sam vrh ljestvice najvećih vozača utrka svih vremena.

Drugi razlog nažalost leži u tome što je Rosemeyer poginuo mlad, 28. siječnja 1938., natječući se s Rudolfom Caracciolom u postizanju apsolutnog brzinskog rekorda kada je njegov Auto Union pri pokušaju obaranja svjetskog brzinskog rekorda na cesti zahvatio snažan bočni vjetar.

Brzina je u tom trenutku bila veća od 400 km/h… Na autocesti Frankfurt-Darmstadt i danas možete vidjeti spomenik posvećen tom tragičnom događaju.


Komentari

loading...