Brian Roger Hart, rođen 7. rujna 1936. u engleskom Enfieldu, u mladosti je bio prilično uspješan vozač utrka, koji je dospio čak i do Formule 1, nastupivši na VN Njemačke 1967. i nekoliko neprvenstvenih utrka…
Inženjer po struci, isprva je radio za aero tvrtku de Havilland, a potom i za sve uspješnijeg proizvođača motora Cosworth, da bi se 1969. osamostalio i osnovao vlastitu tvrtku Brian Hart Ltd. isprva su se specijalizirali za doradu i tuning Fordovih motora.
Čuveni motori FVA i BDA u Hartovim su preradama bili iznimno uspješni u utrkama, a uspjesi u Formuli 2 naveli su Harta na razvoj vlastitog motora za istu kategoriju. Kada se u financiranje uključila momčad Toleman stigli su i najbolji rezultati, dvostruka kruna u Europskom prvenstvu Formule 2 1980.
Sljedeće su godine Toleman i Hart zajedno ušli u Formulu 1, koja će se ipak pokazati kao mnogo tvrđi zalogaj. Pet godina zajedničkih nastupa donijeli su samo jednu, ali nezaboravnu priliku za pobjedu, drugo mjesto koje je osvojio Ayrton Senna u čuvenoj kišnoj utrci u Monaku 1984. godine, te jedan pole position za Tea Fabija godinu potom.
Hart je tih godina izašao na glas kao majstor koji s vrlo tanašnim budžetom radi motore skoro jednako dobre kao veliki i bogati proizvođači poput Porschea, Renaulta ili Honde. Završetkom turbo ere opet se posvećuje starom poslu, priređivanju i tuniranju Fordovih, odnosno Cosworth motora i tek se 1993. ponovo okušava motorom vlastite konstrukcije.
Rubens Barrichello u Jordanu donosi drugi pole 1994., no kasnije su motori kod slabih Footworka i Minardija, a nakon što Tom Walkinshaw kupuje tvrtku Hart razvija i Arrows V10 motor te se potom povlači. Njegovi su motori sudjelovali u čak 157 utrka, što je fantastičan razultat za tako malu manufakturu.
Brian Hart je umro 5. siječnja 2014.
