Postoje modeli automobila koji godinama pune police trofejima. Ovaj model nije bio pobjednik, ali Bugatti EB 110 kao prvog dana izaziva fascinaciju među poklonicima oktanskog svijeta i bez prolijevanja gomile slavljeničkih pjenušaca…
Za upravljačem super sportskog automobila bio je monegaški biznismen i vozač trkaćih automobila Gildo Pallanca-Pastor. Izvanredno, s 29 godina bio je jedan od najmlađih sudionika, a ujedno i vlasnik Monaco Racing Teama, koji je u svojim redovima imao EB 110 SC. Čak i tada, ovo je bilo izuzetno vozilo, koje se zaista isticalo u usporedbi s ostalim trkaćim automobilima. Ove godine EB 110 slavi lijepu obljetnicu.
Poznata marka privremeno je završila s karijerom 1963. godine, ali je krajem ’80-ih oživio Talijan Romano Artioli. 1987. kupio je prava na zaštitni znak i postao predsjednik Bugatti Automobili S.p.A. 15. rujna 1990. Artioli je službeno otvorio novu i pionirsku tvornicu u Campogallianu. Godinu dana kasnije, 15. rujna 1991., što bi bio 110. rođendan Ettorea Bugattija, Artioli je predstavio najsuvremeniji i najnapredniji super sportski automobil svog doba – EB 110. Kupe s 3,5-litrenim V12 motorom, četiri turbopunjača, pogon na sve kotače, a lagani ugljični monokok izazvao je popriličnu pomutnju u autoindustriji prije 30 godina.
Motor isporučuje snagu do 610 KS i glatko ubrzava do svoje najveće brzine – visokih 351 km / h, što je bio svjetski rekord za serijski sportski automobil. Ali Artioli je želio još – želio je vidjeti Bugatti na trkalištu. “Smatrali smo da je moto sport presudan za marku poput Bugattija”, rekao je Romano Artioli.
Samo su dva službeno proizvedena Bugatti EB 110 trkaća automobila
Uz EB 110 GT i 110 Super Sport, u radionici su proizvedena dva službena tvornička trkaća automobila snage do 700 KS. Prvi od njih, plavi EB 110 LM, ušao je u izazov zvan – 24 sata Le Mansa 1994. Trkaći automobil privukao je pažnju Gilda Pallanca-Pastora, koji je bio zainteresiran za tehnologiju, marku i vozila. U ožujku 1995. postavio je brzinski rekord na ledu u produkcijskom EB 110 Super Sport. Ali zapravo ga je više zanimao ulazak na službene utrke, pa je krajem 1994. od Bugattija naručio trkaći automobil, da sudjeluje u seriji IMSA u SAD-u i na drugim utrkama izdržljivosti od 1995. EB 110 Sport Competizione (SC) razvijen je u roku od šest mjeseci, uz odrađeni niz stvari – smanjene na težini, rekonceptualiziran i nevjerojatno brz. Planiralo se proizvesti tri vozila, ali do lipnja 1995. napravljeno je samo jedno zbog financijskih poteškoća i problema s dobavljačima.
S tim je vozilom Gildo Pallanca-Pastor ušao na IMSA utrke i sudjelovao u BPR Global GT Series, međunarodnoj trkačkoj seriji dizajniranoj za vrhunske super sportske automobile bazirane na proizvodnji. EB 110 SC pokazao se dobrim, ali rezervni dijelovi postajali su rjeđi i rjeđi jer je u to vrijeme došlo do urušavanja tržišta super sportskih automobila. Kao rezultat, potražnja za Bugattijem je pala, porasle su i financijske obveze, a dobavljači su zadržali svoje dijelove. Kad je Bugatti krenuo gomilati probleme sa svojim dobavljačima, a Artioli ih više nije mogao plaćati, proizvodni pogon je zatvoren 15. rujna 1995., a trkaći automobil parkiran ondje čekajući na servis…
Međutim, Gildo Pallanca-Pastor uspio je izvući EB 110 SC iz stečajnog postupka. Natjecao se u Daytoni u siječnju 1996., a zatim se počeo pripremati za 24 sata Le Mana. Njegove pripreme uključivale su utrke u Dijonu u Francuskoj, 8. i 9. lipnja. Trkaći automobil ostvario je četvrto mjesto tijekom treninga, a u prvoj utrci Pallanca-Pastor se čak uspio pomaknuti na treće mjesto. Gildo Pallanca-Pastor bio je zadovoljan svojim nastupom i već se radovao sljedećoj utrci. No, ubrzo nakon starta, tijekom drugog kruga, sudario se s drugim sudionikom i utrka je za njega bila gotova – srebrni trkaći automobil nije uspio doći do cilja. Nedostatak rezervnih dijelova značio je da mehaničari nisu mogli na vrijeme popraviti trkaći automobil, pa je i EB 110 Sport Competizione propustio natjecanje u 24 sata Le Mansa, utrci koja je bila tjedan dana kasnije na kalendaru.
Time je okončana kratka automobilistička karijera posljednjeg tvorničkog trkaćeg automobila kojeg je Bugatti do danas izgradio. No, ovaj endemski primjerak preživio je do danas. Nakon nekoliko godina, Gildo Pallanca-Pastor prodao je Sport Competizione ljubitelju Bugattija. I sada, 25 godina nakon posljednje utrke i 30 godina od otkrivanja osnove, ovaj se rijetki primjerak vraća na svoje nekadašnje radno mjesto radi fotografiranja.
Foto: Bugatti
