Bugatti EB110 (1991. – 1995.) bio je sjajan sportski automobil, najbrži i tehnološki najnapredniji na svijetu, minuciozno konstruiran i s nevjerojatnom pažnjom za detalje, turbobenzincem 3.5 V12 snage 560 KS do stotke je ubrzavao za 4,8 s te je mogao potegnuti 342 km/h…
Vjerojatno najkarizmatičnija svjetska marka prestižnih i sportskih automobila ugasla je neposredno II. drugog svjetskog rata, no obljubljenost među kolekcionarima samo je rasla tijekom sljedećih desetljeća. Ostale su velike marke davnih dana nekako prepuštene užim krugovima ljubitelja, no za Bugatti su znali i čuli svi, nekako je ime naprosto preživjelo i nastavilo biti sinonimom za izvrsnost u svijetu automobila.
Ne čudi stoga što su mnogi razmišljali o ponovnom oživljavanju marke, no to će uspjeti tek talijanskom industrijalcu Romanu Artioliju, koji je točno kad bi Ettore Bugatti slavio 120. rođendan predstavio povratnički model, fascinantni EB110 na grandioznim prezentacijama u Parizu i Versaillesu.
Premda je model rađen u Italiji, odabir mjesta predstavljanja jasno je ukazivao na poveznicu s danima francuskog ponosa i slave. Bugatti EB110 bio je sjajan automobil, najbrži i tehnološki najnapredniji na svijetu, minuciozno konstruiran i proizveden s nevjerojatnom pažnjom za detalje. Samo najbolji materijali mogli su ući u Bugatti EB110, a završna je obrada ostavljala bez daha.
No cijeli automobil to nekako naprosto nije uspijevao: bio je sjajan i danas ga i najgorljiviji ljubitelji predratnih Bugattija prihvaćaju kao pravovrijednog nasljednika modela iz Molsheima. No u konačnici nije nudio ni zapanjujući šarm modela Ferrari F40 ni osjećaj tehnološke nadmoći kultnog modela Porsche 959, a predstavljanje ultrasportskog McLaren F1 uništilo je i sve aspiracije drugih pretendenata na tron najbržeg i najekskluzivnijeg svjetskog superautomobila.
Od 1991. do 1995. proizvedeno je 139 primjerak modela Bugatti EB110, a potom je Artioli odustao i prodao ime tvrtki Volkswagen, koji će se jako potruditi da vrati Bugatti na sam vrh, gdje mu je i mjesto.
