Ono što danas percipiramo kao zlatno razdoblje tvrtke Lancia počelo je 1950. predstavljanjem modela Aurelia…
No, to je i razdoblje koje će je dotući, te dovesti do dvije promjene vlasnika, ponajviše zbog visokih troškova koje je nametnuo (pre)ambiciozni trkaći program posve u suprotnosti s ideologijom tada već uvelike pokojnog osnivača tvrtke.
Aurelia je predstavljala prvi projekt kojeg je potpisao legendarni Vittorio Jano po dolasku u Lanciju, a spomenuti samo da je to prvi serijski automobil uopće s V6 motorom bila bi nepravda prema Lanciji, koja je i u elementima poput inovativnog stražnjeg ovjesa, smještaja mjenjačke kutije ili pak serijski montiranih radijalnih guma pokazala put mnogima.
Limuzina je bila možda i najzanimljivija tehnički, no u legendu su još više ušli prekrasni i danas nekoliko stotina tisuća eura vrijedan roadster/kabriolet Lancia Aurelia B24, te pogotovo GT coupe B20, koji danas smatramo utemeljiteljem klase Gran Turismo automobila.
I koji je svoju kvalitetu dokazao sjajnim rezultatima na mjestima kao što su Mille Miglia, rally Monte Carlo ili Le Mans. A najveći rezultat trkaće karijere, protiv na papiru favoriziranih Ferrarija, ostvaren je na današnji dan 1952. trostrukom pobjedom na prestižnoj utrci Targa Florio. Felice Bonetto bio je prvi, Gino Valenzano drugi, Enrico Anselmi treći, a trijumf Lancije potpun.
Vratimo se još malo pobjedničkom modelu. Veliki put, ili ‘Grand Tour’ običaj je nastao malo iza sredine sedamnaestog stoljeća u imućnijim slojevima sjeverne, protestantske Europe, označavajući običaj da stasali mladići krenu na put po Europi, najčešće do Italije, kako bi upoznali mjesta značajna za opću kulturu, povijest i onodobni svijet.
Upravo se ovog običaja, koji je uvelike definirao kulturne nazore sjevernoeuropske i američke elite otprilike do početka dvadesetog stoljeća, prisjetila Lancia početkom pedesetih. Coupe inačica njihovog najprestižnijeg modela Aurelia dobila je naziv B20 GT, po talijanskoj riječi ‘Gran Turismo’.
Ova magična kratica otad prati automobile namijenjene dugim putovanjima preko kontinenta, iako ćemo većinu njih nažalost vjerojatnije zamijetiti na parkinzima mondenih butika i lokala nego u obilasku kulturnih znamenitosti. Sama Lancia koja je stvorila trend postala je omiljeno prijevozno sredstvo većine vozača formule 1 pedesetih (kao što će to u osamdesetima biti Mercedes 560 SEC).
Lancia Aurelia nije bila trkaći automobil – iako je, kako smo vidjeli, imala mnogo uspjeha na utrkama – nego rafiniran, izvrsno napravljen, prekrasan stroj za brzu vožnju na duge dionice. Pojam Gran Turismo tada je ne samo izmišljen, nego i dobio jednu od svojih najupečatljivijih ikona, a koncept neudobnog otvorenog sportskog automobila završio je vladavinu, a dizajn Boana i Pinina Farine na svakoj je listi najljepših ikada.
