Obitelj Bugatti danas je najpoznatija ljubiteljima automobila, no njihova je istinska strast bilo umjetničko izražavanje…
Carlo Bugatti je krajem 19. stoljeća bio jedan od vodećih milanskih majstora izrade namještaja i nakita u vremenu Art Nouveaua. Kada je s prijelazom stoljeća Pariz postao središte umjetničkog svijeta, Bugatti se preselio onamo, a s njim i sinovi Ettore i Rembrandt.
Stariji Ettore Bugatti spojit će interes za mehaniku s onim za umjetnost i postati jedan od najznačajnijih ljudi u povijesti automobilizma, dok će mlađi Rembrandt, rođen 16. listopada 1884. u Milanu, već za kratkog života steći velik ugled u čisto umjetničkom svijetu, kao kipar, ponajprije majstor rada u bronci.
Poput nekih velikih majstora prije njega, recimo Fransa Snydersa, Bugatti se posvetio prikazivanju svoje omiljene teme, životinja. Uz podršku uglednog galerista Adriana Hébrarda kreirao je i uspješno izlagao skulpture, koje danas vrijede milijunske iznose u svim vodećim konvertibilnim valutama.
Specijalizirao se za divlje životinje, poglavito slonove, lavove, majmune i leoparde, proučavajući ih u pariškom zoološkom vrtu, ali i onom u Snydersovom Antwerpenu. Upravo je antwerpenski zoo bio povodom tragičnog kraja: ne mogavši više hraniti izložene životinje u jeku oskudice I. svjetskog rata, ondje su bili prisiljeni uspavati veći dio njih.
Rembrandt Bugatti (na slici u antwerpenskom zoou 1910.) bio je toliko pogođen gubitkom svojih voljenih izvora inspiracije da je pao u depresiju i ubio se 8. siječnja 1916. u Parizu. Više od desetljeća kasnije, stariji brat Ettore će u njegovu čast odljev jedne prekrasne brončane skulpture slona pretvoriti u figuru na vrhu maske hladnjaka najekskluzivnijeg svjetskog automobila, modela Bugatti Typ 41 Royale.
