Belgijski inženjer Jean Joseph Étienne Lenoir, rođen 12. siječnja 1822. u Mussy-la-Ville, 1858. je razvio prvi uspješan motor s unutrašnjim izgaranjem…
Patenti i nacrti postojali su već pedesetak godina, no tek je Lenoir uspio riješiti većinu problema, napraviti radeći motor i komercijalizirati ga, proizvevši nekih petstotinjak primjeraka statičnog motora za industrijske aplikacije u tvornici u Parizu, ali i licencno u Njemačkoj.
Njegov je pionirski rad snažno utjecao na druge inženjere, koji su nastavili razvijati Lenoirove bučne i rastrošne koncepte i unapređivati ih, u čemu će se dakako najviše istaći Nijemac Nikolaus Otto.
Premda je Lenoir bio vrlo cijenjen za života, čak i odlikovan Legijom časti od francuske države, ipak je umro u siromaštvu 1900. godine, upravo u vrijeme kada su se na cestama masovnije počeli pojavljivati automobili s benzinskim motorima.
Lenoir je bio posve svjestan mogućnosti koje motori s unutarnjim sagorijevanjem imaju u svijetu prijevoza ljudi i robe, a izvršio je i neke od najranijih aplikacija, pa ga smatramo jednim od velikih pionira motorizacije, čijim su putem nastavili Gottlieb Daimler i Carl Benz. Lenoir je napravio i preteču automobila, ali ga ne možemo smatrati pravim začetnikom, jer je stao s eksperimentima i nije pokrenuo revoluciju.
Lenoirova je primitivna motorna kočija vozila već 1863., pune 23 godine prije nego što je krenula slavna trokolica Benz Patent-Motorwagen, prešla je put od Pariza do mjesta Joinville-le-Pont, 11 km za otprilike tri sata, sporije od brzine hodanja. Ipak, demonstracija je bila toliko zanimljiva i medijski popraćena da se zainteresirao i ruski car Aleksandar II, pa je prototip završio u Petrogradu i ondje nestao. Lenoir nije bio zadovoljan tim vozilom, pa je obustavio daljnji razvoj i okrenuo se drugim projektima.
Étienne Lenoir, tvorac motora s unutarnjim izgaranjem, umro je 4. kolovoza 1900.
