Pravila Formule 1 50-ih bila su drukčija nego danas, a jedna od glavnih razlika bila je što su za utrku bili prijavljeni bolidi, koji nisu imali striktno definirane vozače…
Foto: Ferrari
Nije bila rijetka pojava da vodeći vozač neke ekipe nakon kvara na bolidu preuzme automobil nekog od momčadskih kolega i podijeli bodove s njim. No već i pogled na rezultate VN Argentine, prve utrke prvenstva 1955., pokazuje da se tog dana odvijalo nešto posebno.
Od sedam bolida koji su završili utrku. čak su se u njih četiri izmijenila po tri vozača. Trintignant i Farina, vozači tima Ferrari završili su utrku i na drugom i na trećem mjestu, dijeleći drugoplasirani bolid s Gonzálezom, a trećeplasirani s Magliolijem! U četvrtoplasiranom bolidu Mercedes-Benz izmijenili su se Hermann, Kling i Moss.
Razlog tog neobičnog raspleta bila je nevjerojatna vrućina, temperatura je u Buenos Airesu premašila 40 stupnjeva, a kokpiti trkaćih bolida usijani. Jedan za drugim, vozači su odustajali od iscrpljenosti, dolazili u boksove gotovo pred kolapsom.
Neki bi se nakon određenog vremena rehidracije oporavili, pa vratili u svoj ili tuđi bolid, no bio je gotovo nadljudski napor odvesti više od 20 krugova zaredom, čak i za te vrhunske atlete! Iznimka je bio najveći od njih, Juan Manuel Fangio, pobjednika utrke.
I on se, doduše, morao zaustaviti u boksu Mercedes-Benz, tijekom utrke, kako bi se osvježio, popio vode i osposobio za nastavak utrke, ali ju je odvezao u cijelosti. Njegov sunarodnjak, Roberto Mieres, završio je peti u ne baš posve konkurentnom bolidu Maserati, s pet krugova zaostatka, ali i bez zaustavljanja!
Obojica su se time upisala u povijest u jednoj od najneobičnijih utrka Formule 1 ikada.
