Ferrari 512S, 20. siječnja 1970., predstavljen inspektorima FIA-e

Uspjeh brutalno snažnih Fordova GT40 potkraj 1960-ih doveo je do promjena pravila i ograničenja obujma motora bolida za utrke izdržljivosti…

3.0 bio je maksimum za klasu prototipova, no dopušteno je i da proizvođači koriste osjetno veće motore 5.0, ako proizvedu 25 primjeraka nekog trkaćeg automobila. Porsche je iskoristio priliku i tako kreirao legendarni 917, kasnije proglašen najznačajnijim trkaćim automobilom u povijesti.

Ferrari nije imao pravi odgovor, no kada je 1969. Fiat kupio većinski paket dionica Enzo je došao do potrebnih sredstava. Odgovor je prikazan u siječnju, na vrijeme za 24 sata Daytone, kada su inspektori FIA-e u Maranellu razgledali 17 sklopljenih bolida Ferrari 512S te dijelove i sklopove za dodatnih osam.

Homologacija je izdana i jedan od danas najpoznatijih trkaćih Ferrarija mogao je izaći na stazu, premda u praksi nikada neće biti sklopljeno svih 25 primjeraka. S posve novim motorom V12 obujma 4993 ccm i 560 KS Ferrari 512S bio je moćan trkaći stroj, no u usporedbi s Porscheom 917 – ‘kanta’.

Imao je šezdesetak konja manje, stotinjak kilograma više, čeličnu konstrukciju umjesto aluminijske… Usto je Ferrari najveći dio resursa usmjerio na Formulu 1, najbolji su vozači bili pod ugovorom s njemačkim konkurentom, a i podrška privatnicima bila je daleko ispod Porscheove razine.

Pobjede u Sebringu i Kyalamiju osvjetlale su obraz i spriječile potpunu blamažu, no već se sljedeće sezonu Ferrari vratio manjem 312PB i rasprodao privatnicima neuspješnog prethodnika. Razvijena je ipak i poboljšana inačica 512M, a Penskeov je primjerak, s nekoliko pole positiona, pokazao kako je šteta što je razvoj prekinut.

Ferrari 512S očito je imao potencijala. Jedna je neprodana šasija dana Pininfarini i pretvorena u legendarni koncept Modulo, a i obični je 512 danas legenda već i zato što je zbog relativno velike produkcije još uvijek prilično prisutan na utrkama oldtajmera.

Pogledajte kako je Ferrari 512S, na Le Mansu 1970., vozio legendarni Clay Regazzoni:


Komentari

loading...