Ferrari Dino 156 F1, prijelomni bolid iz Maranella, pokretao se V6 motorom obujma 1477 ccm i snage 190 KS pri 9500/min
Enzo Ferrari predstavio je Ferrari Dino 156 F1, sa središnje ugrađenim motorom, kako bi udovoljio tadašnjim novim propisima Formule 1, koji su smanjili obujam motora sa 2,5 na 1,5 litara.
Po sličnom je konceptu, sa središnje ugrađenim motorom, prethodno razvijen bolid Formule 2. Inačica iz 1961. nazvana je ‘Morski pas’, zbog karakterističnih ‘nosnica’ za usisavanje zraka. Sličan je stil usisnog kanala primijenjen 40 godina kasnije na bolidu Ferrari 360.
Ferrari je 1961. sezonu Formule 1 započeo s V6 motorom od 65 stupnjeva, a zatim ga je zamijenio novi V6, s kutem među cilindarskim blokovima povećanim na 120 stupnjeva. Konstruirao ga je Carlo Chiti. To donijelo dodatnih 10 KS i omogućilo ravnomjernije otpuštanje snage.
Provrt i hod su iznosili 73,0 x 58,8 mm, s obujmom od 1477 ccm i snagom 190 KS pri 9500/min. Za 1962. planirana je verzija s 24 ventila s 200 KS pri 10.000/min, ali se od nje odustalo. Godine 1963. verzija s 12 ventila, potpomognuta Boschevim direktnim ubrizgavanjem goriva umjesto rasplinjača, postigla je tu razinu snage.
Posljednju pobjedu za Ferrari Dino 156 F1 postigao je Talijan Lorenzo Bandini u austrijskoj Velikoj nagradi 1964. Phil Hill osvojio je svjetsko prvenstvo vozača 1961., a Ferrari je osigurao međunarodni kup 1961. za F1 proizvođače, obje pobjede ostvario je bolid Ferrari Dino 156.
Nažalost, 10. rujna 1961., nakon sudara s bolidom Lotus, kojim je upravljao Jim Clark u drugom krugu talijanske Velike nagrade, Ferrari Dino 156 F1, za čijim je volanom bio Wolfgang von Trips (Hillov timski kolega) odletjeo je u zrak te se srušio na bočnu barijeru, ubivši njega i 15 gledatelja.
