Agresivno prekrasan, Ferrari F40 postao je heroj postera u većoj mjeri nego bilo koji drugi automobil…
… nakon hita Lamborghini Countach, no ono što je oduševljavalo bila je njegova usredotočenost i jednostavnost. Enzo Ferrari je sredinom 1980-ih dao zeleno svjetlo za radikalan razvoj i preradu najuzbudljivijeg onodobnog modela tvrtke iz Maranella, Ferrari 288 GTO. Rezultat je trebao biti poklon kojeg je Enzo Ferrari dap samome sebi za 40. rođendan tvrtke, te je stoga ponio naziv F40, što je bio i posve nov način označavanja modela Ferrari.
Ferrari F40, koji se proizvodio od 1987. do 1992. pokretao se središnje uzdužno postavljenim V8 obujma 2936 ccm, koji je uz pomoć turbopunjača ispaljivao 478 KS pri 7000/min, što mu je s ručnim 5-stupanjskim mjenjačem omogućavalo ubrzanje do stotke za 4,1 s i najveću brzinu od 324 km/h. Već se u ožujku i svibnju, na proslavama obljetnice, znalo da Ferrari sprema nešto posebno, a svjetska je prezentacija održana, dakako, u Maranellu u krugu tvrtke Ferrari.
Enzo Ferrari nije volio putovati, čak je i Papa posjetio njega u Maranellu, pa je bilo razumljivo da pozove svjetsku štampu i za ovu prezentaciju, posljednju za njegovog života. Ferrari F40 je postavio nove standarde u svijetu superautomobila, ne toliko tehnološki, premda su 478 KS i 324 km/h (tadašnji rekord) brojke koje smo svi naizust znali kasnih 1980-ih, koliko ljepotom i beskompromisnošću.
Agresivno prekrasan, F40, predstavljen 21. srpnja 1987., postao je heroj postera u većoj mjeri od bilo kojeg drugog automobil, nakon što je sredinom 1970-ih posterski hit postao Lamborghini Countach, no ono što je oduševljavalo bila je njegova usredotočenost i jednostavnost. Tepisi, kvake, radio, zvučna izolacija… nisu bili ni na popisu dodatne opreme, kako bi se smanjila težina.
Čak je 1315 primjeraka Ferrari F40 proizvedeno, više nego sljedeća tri superautomobila iz Maranella, Ferrari 288 GTO, Ferrari F50 i Ferrari Enzo zajedno, no čini se da niti jedan od njih, pa najnoviji Ferrari LaFerrari, nije nadmašio karizmu ovog automobila.
