Fiat 128 (1969. – 1985.): predložak za Golf, kod nas poznatiji u 5-vratnoj licencnoj inačici Zastava 101

Fiat 128, napredna kompaktna limuzina, s prednjim pogonom i poprečno smještenim kratkohodnim OHC motorom 1.1/55 KS, mogla je potegnuti 140 km/h te osvaja titulu ‘Europskog automobila 1970. godine’ i postaje uzor konkurenciji…

Gotovo da nema knjige o povijesnom razvoju automobila u kojoj se Fiat 128 ne ističe kao jedan od prijelomnih trenutaka razvoja modernog, današnjeg tehnološkog koncepta putničkog vozila. Prodaja u Italiji počela je u travnju 1969., a na naše je tržište stigao krajem srpnja, prije točno pedeset godina. U malim količinama jer se, mada to još nije smjelo znati, čuvalo mjesto za ‘domaću’ inačicu.

Na prvi pogled 128 nije donio nikakvu revolucionarnu novost, no njegova je povijesna važnost u tome što je prvi objedinio sve elemente koji će odrediti suvremena vozila niže srednje klase: prednji pogon, poprečni smještaj motora i mjenjača, kočne diskove na prednjim kotačima, neovisan ovjes na svim kotačima… zapravo sve osim petih vrata. A i njih će dobiti, ali u jugoslavenskoj inačici nazvanoj Zastava 101.

Taj model je zapravo razvijen kao jedna od potencijalnih karoserijskih inačica modela 128. Fiat se na kraju odlučio 128 proizvoditi u klasičnim limuzinskim i karavanskim inačicama, a najmoderniji peterovratni oblik pomalo neobjašnjivo prepustio je svom jugoslavenskom partneru.

Neki tvrde da su od tog prototipa odustali zbog smanjene krutosti karoserije u odnosu na odabrane inačice. No Fiat je zapravo već neko vrijeme prije 128 eksperimentirao i s prednjim pogonom i s kombi-limuzinskim oblikom.

Već 1964. predstavljen je Autobianchi Primula, na kojem je iskušan novi koncept poprečne ugradnje motora i mjenjača, s nejednakom duljinom pogonskih vratila, bitno različit od ranijih rješenja primjenjivanih u automobilima s prednjim pogonom.

Razlika s prednje strane, u usporedi s 1971. uvedenom Zastavom 101, bila je u prednjoj maski ravnog donjeg brida, a ne razlomljenog kao u Fiatu 128

Pet godina poslije Fiat se napokon odvažio ponuditi prednji pogon i u automobilu pod vlastitom značkom, a 128 je toliko oduševio stručnu publiku da se odmah, uvjerljivo okitio naslovom ‘Europskog automobila 1970. godine’, osvojivši 235 bodova.

Zanimljivo, drugi u tom izboru bio je Autobianchi A112, s 96 bodova, na kojem je Fiat iskušavao koncept koji će primijeniti u svom prvom hatchback modelu s prednjim pogonom, modelu 127 (osvojit će titulu ‘Europskog automobila 1972. godine’). Treći je bio Renault 12, sa 79 bodova, koji će kod nas postati popularan u rumunjskoj licencnoj verziji Dacia 1300.

Koliko oklijevanja je uprava Fiata imala prema tehnološkim novotarijama možda najbolje pokazuju usporedni prototipovi koje je u nekoliko slučajeva radila konstruktorska ekipa na čelu s legendarnim Danteom Giacosom.

Najneobičniji je takav primjer svakako zabilježen tijekom razvoja modela 124 (Fiati su tih godina označavani rednim brojevima tvorničkih projekata), kad su usporedno do razine potrebne za pokretanje proizvodnje dovedene i inačica s prednjim i ona sa stražnjim pogonom.

Odlučeno je da 124 ipak uđe u serijsku proizvodnju s konvencionalnom opcijom ‘motor sprijeda-pogon straga’, a gotovo vizualno identičan model načinjen po načelu ‘sve sprijeda’ ponovno je proslijeđen Autobianchiju pod nazivom A111. No na kraju desetljeća nije se moglo više čekati, sve je više konkurenata nudilo suvremeno koncipirane automobile pa je Fiat dao zeleno svjetlo za model 128.

U ponudi su bili limuzina (ili na talijanskom berlina), s 2 ili 4 vrata, te karavanska inačica s 3 vrata, zvana Familiare. Coupe inačica posve zasebnog dizajna predstavljena je 1971., a 1975. zamijenjena moderniziranom inačicom s trećim vratima, nazvanom 3P. Od karoserijskih izvedbi jedino su modeli marke Moretti doživjeli maloserijsku proizvodnju.

Napredna koncepcija: prednji pogon s poprečno ugrađenim motorom, prednje disk kočnice i neovisno vješanje kotača, sprijeda s jednostrukim poprečnim ramenima i ‘balans-štangom’ kao nosivim dijelom (to osporavano rješenje, zbog osjetljivosti, 1972. dobiva Volkswagen 1302 – redizajnirana Buba), a straga trokutasta poprečna ramena s teleskopskim amortizerima i jednom poprečnom lisnatom oprugom (!)

Fiat 128 bio je dug 3850 mm, širok 1590 mm, a visok 1340 mm, uz međuosni razmak od 2448 mm. U njemu je debitirao novi motor od 1116 ccm s 55 KS. Bio je suvremene, kratkohodna koncepcije (80 x 55,5), s bregastim vratilom u glavi pokretanim zupčastim remenom i električnim ventilatorom hladnjaka, koji se na 90⁰C palio termoprekidačem. Isto je koncepciju, ali u OHV motoru 1971. dobio Fiat 127., a 1974. uvodi je Volkswagen Golf.

Do stotke je ubrzavao za 17 s i postizao 140 km/h. Za tadašnje je pojmove to bilo temperamentno, u drugoj brzini je mogao potegnuti više od 80 km/h, što je bilo vrlo pogodno za pretjecanje kamiona i tegljača.

Mnogi se ne sjećaju, tada su tegljači, zbog znatno manje snage išli od 40 do 70 km/h. Na većim usponima i znatno sporije i tu je izvrsna bila prva brzina, koja je išla do 50. A treća, do 110, bila je vrlo pogodna za pretjecanje osobnih automobila.

Bio je vrlo stabilan (tu je značajku izgubila Zastava 101, kad je dobila ‘plastične’ gume Tigar i Trayal), s prednjim diskovima od 230 mm kočila je najbolje u klasi.

Ležao je na 13 colnim kotačima i ‘radijalkama’ Pirelli Cinturato 145 SR 13. Prvi je redizajn uslijedio 1972., a drugi 1976. 128 Special je došao 1974. s motorom od 1290 ccm i 60 KS. Taj je veći motor, ali sa 67 KS, još od 1971. bio dostupan u sportskom modelu Rally, prepoznatljivom po dodatnim svjetlima i instrumentima, te često mat crnom poklopcu motora.

Fiat 128 izrazito je dobro prihvaćen na tržištu te je stekao vjernu publiku kojoj su se sviđali moderni koncept, živahan motor i sportski, ali siguran dojam u vožnji. Bit će ukupno proizveden u više od tri milijuna primjeraka, prodavan i sklapan u nemalom broju zemalja.

Glavnina proizvodnje prodana je na talijanskom i zapadnoeuropskom tržištu, no zanimljivo je da je model bez pretjeranog uspjeha promican i u SAD-u.
Mnogo je veću popularnost doživio u zemljama trećeg svijeta − sklapan je u Kolumbiji, Maroku, Egiptu, na Šri Lanki…

Najveću je popularnost vjerojatno ipak stekao u Argentini, gdje je rađena i jedinstvena inačica, karavan s petorim vratima, koja nije bila dostupna nigdje drugdje. Poslije devet godina na tržištu, pod snažnim pritiskom sve popularnije koncepcije kombi-limuzine, proslavljene Volkswagenom Golf, Fiat je 1978. predstavio modernijeg nasljednika, model Ritmo.

No smatrajući kako još ima mjesta i za usporedno održavanje starog modela na tržištu, Fiat je odlučio ponuditi nastavak proizvodnje limuzine s 4 vrata svojem jugoslavenskom partneru, Zavodima Crvena Zastava.

Bila je to logična odluka, jer je prilično dijelova bilo unificirano s modelom 101, pa je kod kooperanata s istočne strane Jadrana već postojalo znanje za proizvodnju dobrog dijela 128-ice. Modeli iz Kragujevca do 1985. su pod Fiatovom značkom prodavani i u Italiji.

U Zastavinoj se izvedbi 128 mijenjao paralelno s modelom 101, a najznačajnija je izmjena bila 1988., kada je uz više plastike i novo ime Skala stiglo i Boschovo elektroničko paljenje, a uz jače inačice 1.3 mjenjač s pet stupnjeva prijenosa, stabilizacijska poluga i Weberov dvogrli rasplinjač.

Nestaju prednji leptiri na prozorima, osvrtna zrcala se može namještati iznutra, a i unutrašnjost je u velikoj mjeri preuređena. Nakon raspada Jugoslavije proizvodnja je u mnogo manjim serijama nastavljena čak do 2003., dok su CKD kitovi za egipatski Nasr rađeni sve do gašenja marke Zastava/Yugo 2008.

U Egipat su isporučena čak 72.348 primjeraka, gotovo trećina svih proizvedenih u Kragujevcu. Za kraj spomenimo kao zanimljivost da je i kultni Fiatov otvoreni dvosjed X1/9 nastao na mehaničkoj osnovi modela 128, okrenutoj tako da središnje smješteni motor pokreće stražnje kotače.

Fiat 128, ‘Europski automobil 1970. godine’, nesumnjivo je jedan od najznačajnijim tržišnih automobila novog doba, avangardni hatchback s prednjim pogonom i poprečno postavljenim motorom, uzor kompaktne klase (C-segmenta), po kojem su, nakon slavnog domaćeg hita Zastava 101 (1971.), poznatijeg kao ‘Stojadin’, napravljeni europski i svjetski hitovi: Volkswagen Golf I (1974.), Opel Kadett D (!979.), Ford Escort Mk III (1980.)…


Komentari

loading...