NA DANAŠNJI DAN

Fiat 600, kultni talijanski mališan iz kojeg je izveden Fićo, predstavljan 9. ožujka 1954.

Fiat 600 predstavljen je na ženevskom salonu automobila 9. ožujka 1955., nakon četverogodišnjeg razvoja. Dante Giacosa legendarni je Fiatov inženjer, koji je najviše upamćen po prvom Fiat 500 Topolino, a vodio je i razvoj modela Fiat 600

Potaknuti uspjehom modela Volkswagen Buba i Renaulta 4CV u Fiatu su se odlučili prekopirati njihov koncept s motorom iza stražnje osovine i pogonom straga, a isti će koncept godinu kasnije uzeti i za nasljednika Topolina, model Nuova 500. Danas je u svijetu 600 često neopravdano u sjeni ‘manjeg brata’ 500. No čak i Talijani, prisjećajući se razdoblja gospodarskog rasta 1950-ih i 1960-ih u sjećanje prvo prizivaju Fiat 600.

Zbog većih je dimenzija, isprva dugačak 321, a širok 138 cm, to već bio obiteljski automobil, što svakako pridonosi nostalgiji, dok je 500 bio prikladniji za samce ili parove bez djece. Osnovni model imao je snagu od 21,5 KS, koju je istiskivao iz rednog 4-cilindraša obujma 633 ccm. To je bilo dovoljno za brzinu od 100 km/h, što je prije 60 godina bio respektabilan rezultat. Zanimljivo, čak 15,5 milijuna primjeraka prodano je izvedenica motora serije Fiat 100, od 633 do 1050 ccm, u raznim modelima, počevši 1955. modelom Fiat 500 i zaključno 2003. s Fiat Seicento.

Pored Italije i sedam zemalja nastalih raspadom Jugoslavije, Fiat 600 je u Seatovoj inačici motorizirao i Španjolsku, a nije bio mrzak ni Nijemcima. U Njemačkoj je Neckar, lokalna podružnica Fiata, sklopila oko 172.000 primjeraka, prodavanih pod imenom Jagst. No za nas je najznačajnija priča koja je počela sastavljanjem prvog licencnog modela Fiata 600 – Fićo u Kragujevcu, 18. listopada 1955.

Nije to bio prvi lokalno proizveden automobil, pa ni prvi Fiat, već je godinu dana tekla produkcija terenca Campagnola i limuzine 1400, no Fićo, kako će najmanji model Zastave ubrzo postati poznat, uvelike će ih nadmašiti brojem sklopljenih primjeraka, a i za razliku od njih neće biti gotovo isključivo prodavan službenim kupcima, nego će privatne osobe činiti dobar dio publike.

Kako će standard rasti, postajat će sve dostupniji, uz malo stezanja remena, ne pretjerano poguban kredit, pa i nakon stanovitog razdoblja štednje, Fićo će od sna postajati realnost prosječnog žitelja Jugoslavije, prikladan za tadašnju slabu cestovnu infrastrukturu. Uz stražnji pogon, s motorom, mjenjačem i diferencijalom straga, na blatu i snijegu Fićo je mogao ići i tamo gdje su drugi zapinjali. Imao je poluneovisan ovjes na svim kotačima.

Prednji dio oslanjao se na poprečnu lisnatu oprugu, koja ima i ulogu stabilizatora. Straga je imao oscilacijsku osovinu. Osnovna verzija, posebice s lošim gumama Tigar i na skliskoj cesti, bila je zahtjevna. Najviše problema bilo je u području pozitivnog bočnog nagiba, kad su kotači bili nagnuti prema unutra. Talijani su 1950-ih na isporuku novog čekali preko godinu dana, u devizama siromašnoj Jugi to je i duže trajalo.

Proizvodnja je postupno usvajana, od posve iz talijanskih dijelova sklapanih ranih modela do 1962. je pretvoren u domaći proizvod. Tada stiže i oznaka 750 umjesto 600, prema novom, većem obujmu motora od 767 ccm, koju je Fiat uveo na modelu 600D već 1960., produženom za 75 mm i mase povećane za 14 kg.

Najveća je brzina narasla na 110 km/h. Usto, modeli do 1960. imali su 30 otvora za hlađenje na poklopcu motora, a nakon toga je broj povećan na 36.  Meki platneni krov u originalu je ponuđen kao opcija već 1956., no Zastava nikad neće usvojiti njegovu proizvodnju. No to ne znači da promjena nije bilo, a uz određeno kašnjenje za originalom kragujevački Fićo prati osnovne promjene talijanskog modela sve do kraja 1960-ih, poput promjene smjera otvaranja vrata (u Italiji je izvršena 1964., a u Kragujevcu 1968.) i većih prednjih svjetala.

Nakon prestanka proizvodnje u Italiji 1969. i Španjolskoj 1973. Zastava ostaje sama na vjetrometini i daljnje modifikacije i specifični modeli za naše kupce su originalni. 1974. stiže model Luxe…

;

Autor