SUPERAUTO ILI LAŽNJAK?

Fiat Dino (1966. – 1973.): priča o kraljeviću i prosjaku na talijanski način

Ferrari zamaskiran pod značkom Fiat smatraju superautomobilom, ali i sportskim lažnjakom, coupe s motorom 2.0 V6 DOHC snage 162 KS, uzdužno sprijeda, mogao je potegnuti 204 km/h i do stotke ubrzati za 8,9 s…

Foto: Berthold Werner

Dino Ferrari (1932. – 1956.), nikad prežaljeni sin Il Commendatorea deklarira se tvorcem 1.5 V6 DOHC  motora, kojim je Mike Hawthorn 1958. osvojio naslov prvaka u Formuli 1. To je uvelike pogrešno, a tako je odredio Enzo Ferrari. Koncept sportskog V6 motora, ‘neprirodnog’ kuta među cilindarskim blokovima od 65 stupnjeva (optimalno je 60°), napravio je Vittorio Jano, a Dino mu je, kao sin velikog gazde bio formalno nadređen.

Nekoliko trkaćih automobila Ferrari 1950-ih i 1960-ih s motorima V6 (manje od ‘propisanih’ 12) nosilo je naziv Dino. Sredinom 1960-ih Ferrari ulazi u Formulu 2, a V6 Dino činio se idealnim strojem za to. S izuzetkom sitnice da je za homologaciju trebalo proizvesti 500 automobila s tim motorom, gotovo jednako tadašnjoj cjelokupnoj godišnjoj produkciji Ferrarija.

Atraktivan coupe dugačak 4507 mm, širok 1696 mm i visok 1245 mm, mase 1270 mm, snagu je pokazivao s dvije ispušne cijevi. Imao je aluminijske 14-colne naplatke i gume 205/70 VR 14

Nakon neuspjeha pregovora o preuzimanju s tvrtkom Ford u Maranellu nisu postojali ni kapaciteti niti financije za samostalan ulazak u takvo proširenje produkcije. Partner za proizvodnju stoga je postao torinski gigant Fiat, a pritom uspostavljena suradnja rezultirat će preuzimanjem Ferrarija od strane Fiata 1969. Još prije toga rezultirat će čak dvima automobilima: Fiatom Dino Coupe i Spider.

Fiat Dino Spider je prvi predstavljen, 1966., i na njemu se mogu uočiti neka stilistička rješenja s Pininfarininih prototipova koji će postepeno evoluirati i u mnogo poznatiji, Ferrarijev Dino 206 GT, čiji će ugled i slava umnogome pomračiti sjaj Fiatovih rođaka, ne toliko Spidera, koji je i danas na priličnoj cijeni kao najjeftiniji pravi kabriolet s Ferrarijevim motorom, koliko Bertoneovog Coupea.

Fiat Dino je i inovativan automobil – prvi je, umjesto klasičnog baterijskog paljenja s platinskim dugmadima uveo elektroničko. Imao je disk kočnice na svim kotačima. V6 motor obujma 1987 ccm s  po jednim bregastim vratilom u svakoj glavi dva ventila po cilindru, aluminijskim blokovima i kućištem, s pomoću tri dvostruka rasplinjača je razvijao 162 KS pri 7200/min.

S 5-stupanjskim mjenjačem postizao je korektne sportske performanse – do stotke je ubrzavao za 8,8 sekundi i mogao postići 204 km/h.

Prepoznatljiv stil modela Fiat Dino Spider, kojeg je dizajnirao Pininfarina, nastajao je na nizu konceptnih modela 1960-ih, no nije po svačijem ukusu

Fiat Dino 1969. dobiva motor obujma 2419 ccm i blokove od sivog lijeva (radi povećanja pouzdanosti), što je snagu podiglo 180 KS pri 6600/min te osiguralo bolje performanse: 8,5 s, 210 km/h.

Ovaj se atraktivni auto danas može dobiti za desetak tisuća eura, a image mu je loš, jer ga pravi kolekcionari smatraju ‘lažnjakom’. Kad se pribroje troškovi održavanja i restauracije, jednaki onima za ‘prave’ Ferrarije, jasno je da su ovi automobili rijetki na cesti, premda ih je proizvedeno 6000, uz još 1500 Spidera.

Tužno je da ovi lijepi i povijesno značajni automobili danas trunu, ali to je sudbina svih modela čiji je trošak restauracije veći od tržišne vrijednosti sređenog auta. Spider već polako probija tu granicu isplativosti, no Coupe ostaje igračka samo za zaljubljenike i entuzijaste.

Mnogi vlasnici Fiat Dina nisu odoljeli napadu snobizma, pa tako na velikom broju primjeraka danas možemo naći Ferrarijevo znakovlje

Oba su automobila u svoje vrijeme smatrani zamalo vrhuncem onoga što luksuzno sportsko vozilo na četiri kotača može ponuditi, tek korak ispod nedostižnih maloserijskih snova mnogo egzotičnijih proizvođača. Razvoj Fiat Dina išao je ukorak s razvojem brata koji nije nosio nikakvu značku – Ferrari je zapravo bio toliko nesiguran kako će publika prihvatiti V6 motor, da je Dino prezentirao kao zasebnu marku.

Zanimljivo je da je Ferrari za 2.0 V6 DOHC otpočetka deklarirao 180 KS, premda su motori uzimani s iste proizvodne linije odakle su uzimani i za Fiate, te ugrađivani bez dorađivanja. Dinova najveća prednost postala je i razlogom teškog života nakon prestanka proizvodnje.

Jedan je cinični engleski trgovac za Fiat Dino izjavio da je to ‘Opel Manta s motorom vrijednim pet somova’, a činjenica je da ta dva automobila današnjom cijenom uopće nisu toliko daleko, dok omjer troškova godišnjeg održavanja otprilike nalikuje na nekadašnju razliku u cijeni.

Fiat Dino prekrasan je i ekskluzivan sportski automobil, no samo za one iznimno hrabre, s malo pomaknutim ukusom.

Autor

Preporučeni sadržaj

Provjeri cijenu police auto osiguranja na današnji dan!

OsigurajMe-logo