ADUT NIŽE KLASE IZ KÖLNA

Ford Fiesta, hit niže klase, odgovor na Fiat 127 i Volkswagen Polo, predstavljen 12. lipnja 1976.

Ford Fiesta, europski niže klase, hatchback s troja vrata i prednjim pogonom, dugačak 357 cm, preko noći je izbrisao konzervativni imidž detroitske tvrtke, s dorađenim Kent motorima obujma 957 ccm (40 i 45 KS) i 1117 ccm (53 KS), spretan, dovoljno temperamentan i štedljiv…

Foto: Ford

Indikativna se scena 2015. odvijala na Konferenciji o dizajnu automobila u Zagrebu. Trojica velikana povijesti dizajna, Tom Tjaarda, Patrick Le Quement i Peter Stevens, pričali su o svojim karijerama i u jednom trenutku shvatili kako su sva trojica radili u tvrtki Ford tijekom razvoja prvog modela Ford Fiesta. Razumljivo, bio je to projekt koji nije smio propasti i okupljene su na stotine najboljih stručnjaka sa svih područja, kako bi se minimalizirala mogućnost pogreške. Henry Ford II je osobno u rujnu 1972. naredio razvoj projekta i često ga kontrolirao.

Tijekom razvoja kodno je ime modela bilo Bobcat, no na kraju je ipak odabrano zvučnije ime. Zanimljivo, naziv Fiesta je već u više navrata koristio Oldsmobile za karavanske modele, no General Motors je bez odštete pristao ustupiti ga tvrtki Ford. Dizajnerski koncept, kojeg je osmislio Tom Tjaarda iz kuće Ghia, koji je dizajnirao De Tomaso Pantera i Fiat 124 Spider, poslužio je kao osnova za dizajn modela niže klase, Ford Fiesta, u čijoj su finalizaciji sudjelovali i Uwe Bahnsen te drugi dizajneri tvrtke Ford.

Vijest o dolasku novog modela, odgovora na Fiat 127 i Volkswagen Polo, proširila se potkraj 1975. Ford Fiesta se počela proizvoditi 18. svibnja 1976. u Kölnu, a  svjetska premijera održana je 12. lipnja 1976,, prije utrke 24 sata Le Mansa, na desetu obljetnicu slavne trostruke pobjede modela Ford GT40 ondje. Ford Fiesta, simpatični i funkcionalni hatcback s troja vrata, gabarita 3565 x 1567 x 1360 mm i međuosnog razmaka 2286 mm, imao je masu od 730 do 865 kg.

S ovjesom MacPherson i disk kočnicama sprijeda Ford Fiesta bila je razumno suvremen model, koji je postao veliki prodajni hit, posebice u Velikoj Britaniji. Od 1978. do 1980. Ford Fiesta je prodavana i u SAD, sa snažnijim, ali zastarjelijim motorima, većim branicima, nešto izmijenjenih detalja i boljom opremom. Izvorno je trebala nositi ime Bravo, marketinški stručnjaci smatrali su ga boljom opcijom, no veliki šef Henry Ford II osobno se odlučio za naziv Fiesta. No, iza priče o modelu Ford Fiesta, jakom adutu tvrtke Ford za naftnu krizu, u stvari je stajao Lee Iacocca, legendarni predsjednik tvrtke Ford.

Na vrijeme je nanjušio pravi model za naftnu krizu, kojim bi preduhitrio Japance te ga he planirao uvrsti krajem 1973., odnosno 1974. Nažalost, Henry Ford II, s kojim se Iacocca nije baš slagao (navodno je ‘ljubav’ među njima ‘pukla’ upravo u projektu Fieste) nije se složio s njegovom procjenom, te je uvođenje aduta B-segmenta Ford je zakasnio pune dvije godine. Propustio šansu. Bilo kako bilo, proizvodnja je počela 1976. i to je nakon njemačkog modela Taunus 12M (serija P4) iz 1962 brazilskog Corcel iz 1968. (zanimljivo, koristio je motor i pogonsku koncepciju modela Renault 12) treći Ford s prednjim pogonom.

Ugrađen je motor Ford Valencia.  Riječ je o doradi motora Ford Crossflow 1.3 i 1.6, s blokom i glavom od sivog lijeva, OHV razvodom i pet ležajeva radilice i poprečnom izmjenom radnog medija (usis i rasplinjač s desne, ispušna glava s lijeve strane motor, što poboljšava učinkovitost motora). Serija za model Ford Fiesta proizvodila se u Valenciji i nazivala Ford Valencia. Motor je smanjenog obujma te je, zbog poprečne ugradnje, skraćen za 30 mm i konstruiran s tri ležaja radilice umjesto pet. U ponudi su bili motori obujma 957 ccm (74 x 55,7 mm) i 1117 ccm (74 x 65 mm), oba kratkohodna, a veći je dobiven zadržavanjem hoda i povećanjem provrta.

Osnovni 1.0 je imao niži kompresijski omjer (LC), 8,3:1, što je davalo najveću snagu od 40 KS pri 5500 min. Mjenjač je imao 4 brzine. Osnovna je Ford Fiesta stotku hvatala za 21,5 s i mogla je potegnuti 132 km/h, a trošila je 5,2 do 7,1 litar. Povišenjem kompresije (HC) na 9:1 snaga je porasla na 45 KS pri 6000/min, za 19 s do stotke i ‘špicu’ od 139 km/h. Veći, 1.1 raspolagao je s 53 KS za 17 s i 147 km/h.

Verzija 1.3  s 1297 ccm i 66 KS (izvorni Ford Crossflow s pet ležajeva radilice) stiže 1980., za uvjerljivije performanse (13,5 s, 158 km/h) kao zagrijavanje za godinu potom predstavljeni model Ford Fiesta II XR2, s 84 KS, koji je imao već, za tadašnje pojmove, sportske performanse (10,1 s, 170 km/h).Vatreni model Ford Fiesta XR2, kolekcionarski najzanimljiviji model i jedan od najpopularnijih ‘hot hatch’ automobila 80-ih. Dvostruka svjetla, laki naplaci i posebni grafički elementi naglašavali su sportski duh. Na Otoku model ima kultni status i postiže visoke cijene, na kontinentu ipak nešto manje. Kasniji modeli nastavili su kontinuitet uspjeha.

Blagi redizajn stigao je potkraj 1981., kao najava za drugu generaciju modela, koja je i sama zapravo samo malo veći redizajn dobre osnovne ideje, koju još nije bilo razloga mijenjati. Fiestu se danas smatra jednim od najznačajnijih i najuspješnijih modela u povijesti europskog Forda i jednim od automobila koji su snažno obilježili svoje razdoblje. Do 1983. proizvedeno ih je 2,7 milijuna. Kod nas je bila relativno rijetka, zbog visokih carinskih davanja bila je preskupa spram konkurenata koji su imali lokalne partnere.

Druga generacija bila je samo veliko zatezanje bora prve, uz uvođenje dizelaša, no sjajna treća je donijela neovisan ovjes straga i, prvi puta, inačicu s 5 vrata. RS1800 probija granicu od 200 km/h. Četvrti model opet je bio samo veći facelift, no stigli su moderni Zetec motori, na petoj generaciji preimenovani u Duratec. Sportska inačica Ford Fiesta ST imala je već  ozbiljnih 150 KS. Prethodni je model označio povratak na tržište SAD, a ondje je, kao i u Kini i Latinskoj Americi, u ponudi i trovolumenska izvedba. Tijekom 2011. i 2012. WRC izvedba ostvaruje šest pobjeda u Svjetskom prvenstvu, što su najveći sportski uspjesi u povijesti modela Ford Fiesta.

Autor