Ford Model T samo je primjer, potraga za učinkovitijom i bržom proizvodnjom stara je koliko i čovječanstvo. Različite su organizacije rada bile poznate kroz povijest, a neke su davale zapanjujuće rezultate
Na vrhuncu moći Mletačke republike najveće je ondašnje brodogradilište moglo isporučivati po jedan kompletan brod gotovo svakog dana. No, najveći utjecaj na u SAD-u brzo razvijajuću automobilsku industriju imat će čikaške klaonice s kraja 19. stoljeća. Sustav za trančiranja mesa bio iznimno razvijen, a svaki je radnik obavljao samo jednu operaciju, dok su komadi mesa putovali od jednog do drugog na pokretnoj traci.
Tekuću traku za sklapanje automobila ipak će 1901. patentirati Ransom Eli Olds, a usavršiti te 7. listopada 1913. u pogon pustiti Henry Ford, kojeg zato i danas mnogi pogrešno smatraju njenim izumiteljem. Kad je Ford Model T krenuo u serijsku proizvodnju 1908. koštao je 850 dolara, a na kraju proizvodnje cijena jednog primjerka past će na manje od 300 dolara. Paralelno s tim Ford je revolucionarno skratio radno vrijeme i povećao plaće svojim radnicima, time proširivši bazu potencijalnih kupaca svojih automobila.
Najdrastičnije su se promjene desile 1913. i 1914., kad su prvo postavljene tekuće trake u nekim segmentima proizvodnje, da bi na današnji dan 1913. bile objedinjene. Vrijeme potrebno za proizvodnju automobila trenutačno je s dvanaest i pol skraćeno na šest sati, a u narednih godinu dana daljnjim unapređenjima to je spušteno na samo 93 minute. Nekoliko godina kasnije, čitav će sustav biti toliko razvijen i golem da bi po jedan primjerak Ford Model T silazio s tekuće trake svake 24 sekunde.
