Utrke za Veliku nagradu postojale su ranije, pa i sama Formula 1, ali British Grand Prix, održan 13. svibnja 1950. na stazi Silverstone, smatra se povijesnom…
I ranije vožene su mnoge utrke za Veliku nagradu, koje su bile barem jednako značajne, ali se nisu bodovale za Svjetsko prvenstvo. Dakako, to što današnja svijest ljubitelja Formule 1, usredotočena samo oko Svjetskog prvenstva, smatra da je sve zapravo počelo na stazi Silverstone Circuit, 89 km sjeverozapadno od Londona, 13. svibnja 1950., glupo je i uvredljivo.
No nitko ne poriče da je artikuliranje ozbiljne borbe za prestižnu titulu, kakvo se, eto, dogodilo, upravo prije 73 godinu, bilo vrlo značajan događaj. Premda su utrke, naravno, održavane i ranije, upravo je Velika nagrada Velike Britanije 1950. odabrana za početak novoosnovanog Svjetskog prvenstva vozača Formule 1.
Na startu British Grand Prix, koju su među publikom uveličali britanski kralj George VI i kraljica Elizabeta, bolidi Alfa Romeo bili su neprikosnoveni, zauzeli su četiri prva mjesta, praćeni bolidima Maserati i Talbot. Potencijalno najozbiljniji konkurent Alfama, momčad Ferrari, nije uvrstila ovu utrku u svoj trkaći program za 1950., tako da je početak suvremene ere Formule 1 prošao bez momčadi koja će je u uvelike obilježiti.
Vikendom je dominirao Giuseppe Nino Farina, koji će postati i prvi svjetski prvak Formule 1. Najbrži na treningu, pobijedio je i u utrci nakon borbe u kojoj su mu glavni konkurenti bili momčadske kolege Juan Manuel Fangio i Luigi Fagioli. Kad je legendarni Fangio morao odustati zbog curenja ulja, Farina je vodeću poziciju kontrolirao do cilja. Tako je počela velika saga, koja traje i danas.
Priču zaključujemo riječima kojima će, nešto kasnije, veliki Fangio opisati jedno drugo nadmetanje: “Bila je to dobra utrka. Nitko nije poginuo.”
