Giovanni Agnelli je 1899. osnovao tvrtku Fiat S.p.A., koja je pod njegovim vodstvom postala temelj talijanske autoindustrije, značajno pridonoseći industrijalizaciji Italije početkom 20. stoljeća. Od 1923. do 1944. bio je senator i jedan od najutjecajnijih osoba u Italiji
Giovanni Agnelli je rođen 13. kolovoza 1866. u gradiću Villar Perosa, 50 km jugozapadno od Torina, u zemljoposjedničkoj obitelji. Njegov otac, gradonačelnik Villar Perosa, umro je u 40. godini, kad mu je bilo pet. Studirao je na Collegio San Giuseppe u Torinu, a potom je započeo vojnu karijeru Godine 1893. Agnelli se vratio u Villar Perosu, gdje je slijedio očeve stope i postao gradonačelnik 1895., na kojoj je dužnosti ostao do svoje smrti 1945.
Giovanni Agnelli je 1899. bio među osnivačima tvrtke Fiat (Fabbrica italiana automobili Torino), čiji je ubrzo postao glavni menadžer. U toj je ulozi želio organizirati proizvodnju automobila na temelju načela taylorizma (metoda koju je razvio američki inženjer F.W. Taylor za optimizaciju vremena i prostora u tvorničkom radu) te 1912. uveo prve proizvodne trake. Sindikalne zahtjeve uputio je prema direktivama vlade Giovannija Giolittija, prihvaćajući posredovanje i ustupke.
Giovanni Agnelli je prvog i najvećeg talijanskog proizvođača automobila uspio organizirati prema najnaprednijim proizvodnim metodama tog vremena. Uvijek je uspijevao u teškoj zadaći žongliranja između interesa poduzetnika, radnika i države, ostavljajući svojim nasljednicima snažnu industriju koja se širila. Tijekom vojne ekspedicije u Libiji, Fiat je ponudio talijanskoj državi opskrbu vojske u situaciji gotovo apsolutnog monopola. No, dok je nacionalistički politički front jačao u industrijskom svijetu, Agnelli se nije želio otvoreno eksponirati, a čak ni uoči intervencije u I. svjetskom ratu tvrtka nije zauzela vodeću poziciju u ratnim pripremama zemlje.
Zapravo, Agnelli je već neko vrijeme uspostavio blizak odnos između Fiata i nacionalnih institucija, usmjeravajući proizvodnju prema sektorima koji su bili pokriveni potražnjom javne uprave. To je omogućilo postupno približavanje intervencionističkim pozicijama, da bi se konačno došlo do intenzivne produktivne aktivnosti ratne naravi počevši od sredine 1915. Suočen s okupacijom tvornica, Agnelli je 1920. ponovno prihvatio Giolittijevu politiku, dajući radnicima neke ekonomske prednosti. Nakon završetka izvanrednog stanja, reorganizirao je menadžment tvrtke s Vittoriom Vallettom, koji je bio predodređen da postane jedan od protagonista Fiatove povijesti.
U međuvremenu, između 1917. i 1921., u Torinu je izgrađena impozantna tvornica po uzoru na američke, Lingotto, čija je arhitektonska struktura, s pet katova na kojima se odvijala proizvodnja automobila, pogodovala artikulaciji i racionalnoj integraciji proizvodnje. Suočen s političkim napredovanjem fašizma, sve do formiranja Mussolinijeve vlade 1922., Agnellijev stav je ponovno bio obilježen oprezom, ali je nakon toga odnos između Fiata i režima postao bliži. U ožujku 1923. Agnelli je imenovan senatorom Kraljevine Italije. Od 1929. vlada je poduzela korake kako bi zaštitila Fiat od najozbiljnijih učinaka globalne gospodarske krize dodijelivši Torinskoj grupi zaštićeni monopol.
U nazočnosti Mussolinija, 1939. svečano je otvorena nova golema tvornica Mirafiori, izgrađena na površini većoj od milijun četvornih metara. Ubrzo su se, međutim, odnosi između Fiata i režima počeli pogoršavati zbog tereta velikih poreza proizašlih iz ratnih ambicija fašističke vlade. Tijekom II. svjetskog rata, bombardiranja u jesen-zimu 1942. prouzročila su ozbiljnu štetu Fiatu i označila konačnu prekretnicu u Agnellijevom stavu, koji je dao podršku državnom udaru od 25. srpnja 1943. U posljednjim mjesecima rata također je dao subvencije partizanskom pokretu i uspostavio gospodarske odnose s Anglo-Amerikancima.
Nakon završetka rata, Giovanni Agnelli, pogođen čistkama Narodnooslobodilačkog odbora, uspio se rehabilitirati afirmacijom svojih antifašističkih zasluga. Umro je 16. prosinca 1945., a uzde Fiata prešle su Valletti, da bi ih 1966. ponovno preuzela obitelj – Gianni Agnelli, unuk osnivača, kojeg je i odgojio njegov djed Giovanni, otkako mu je sin Edoardo poginuo u zrakoplovnoj nesreći 1935.





