Imanuel Lauster je rođen 28. siječnja 1873. u sjeveroistočnom predgrađu Stuttgarta, mladost je proveo u neimaštini te se 1. travnja 1888. zaposlio se u Maschinen- und Kesselfabrik u Stuttgart-Bergu
Lauster poučavao tehničko crtanje u projektantskom birou prije nego što je počeo raditi kao monter u radionici 1889. Kasnije je sastavljao i parne strojeve te ih testirao na dinamometru. Godine 1891. Lauster je raspoređen u novoosnovanu radionicu motora s unutarnjim izgaranjem, čiji je vlasnik bio Gottlieb Kuhn, gdje je sudjelovao u izradi motora od 6 KS i 8 KS sa žarnom cijevi paljenja. Lauster je potom upisao strojarski fakultet na Königliche Baugewerkschule u Stuttgartu. Bio je izvrstan student.
Godine 1894., nakon što je diplomirao, Lauster je počeo raditi kao asistent Georga Lindnera, koji je u to vrijeme bio profesor na Karlsruhe Institute of Technology (KIT). Paralelno je studirao elektroniku te također pohađao predavanja o nafti na KIT-u. U prosincu 1895. Lauster se prijavio za posao inženjera u laboratoriju motora Rudolfa Diesela u Maschinenfabrik Augsburg (kasnije M.A.N.), gdje je počeo raditi 2. siječnja 1896.
Rudolf Diesel je zadužio Laustera da po njegovim napucima konstruira Motor 250/400, koji će se kasnije pokazati kao prvi funkcionalni dizel motor. Lauster je unaprijedio regulator količine goriva. Potom je modificirao prvi komercijalni dizel motor u tvornici šibica u Kemptenu. Postao je viši inženjer, a 1904. i šef odjela za dizel motore tvrtke M.A.N. Godine 1913. Lauster postaje član upravnog odbora tvrtke M.A.N., čiji je šef bio od 1932. do 1934. Od 1931. do 9. svibnja 1933. bio je i član upravnog odbora njemačkog udruženja inženjera.
Premda se 1912. razišao s Dieselom, Lauster se smatra ključnom osobom za razvoj komercijalnih diesel motora. Imanuel Lauster je umro 15. ožujka 1948.
