Jaguar je nedvojbeno jedno od najvećih imena u povijesti utrka izdržljivosti, a zlatno razdoblje bile su pedesete, kad su zahvaljujući inovativnim disk kočnicama i aerodinamičnim unapređenjima vladali utrkom 24 sata Le Mansa
Tvornička momčad Jaguar povukla se nakon krvave sezone 1955., no i u sljedeće dvije godine veliku su utrku osvajali bolidi Jaguar D-Type, samo ne britanski zeleni nego u plavo-bijelim bojama škotske privatne momčadi Ecurie Ecosse.
Potkraj šezdesetih razvijen je dramatični prototip XJ13, no nikada se nije utrkivao i izostanak jaguara s velike scene trajao je gotovo tri desetljeća. Osamdesetih se tvrtka ipak ponovo okušala u utrkama izdržljivosti, prvo u američkoj seriji IMSA 1983., a dvije godine kasnije i u Europi.
Prvu pobjedu nakon gotovo tri desetljeća timu Jaguar su 1986. donijeli Derek Warwick i Eddie Cheever u modelu Jaguar XJR-6 s legendarnim V12 motorom te britanske tvrtke, na utrci 1000 km Silverstone. Bila je to i prva sezona u kojoj je Jaguar nastupao u legendarnoj ljubičasto-bijeloj livreji proizvođača cigareta Silk Cut.
Te sezone više nisu pobijedili, ali su u sljedeće dvije postali prvaci, što su ponovili i 1991., uz pobjede na 24 sata Le Mansa 1988. i 1990. Nedugo nakon toga povukli su se s utrka izdržljivosti, frustrirani čestim promjenama pravila, koje su ponajviše služile kako bi se, možda i namjerno, uništilo to spektakularno i sve popularnije natjecanje, koje je prijetilo ugrožavanjem nedodirljivog statusa Formule 1.
Kako god bilo, druga velika era pobjedničkih nastupa Jaguara po značaju i glamuroznosti malo, ako imalo zaostaje za prvom.
