Jaguar je seriju modela razmetljivo običavao nazvati prema najvećoj brzini u mph…
Koliko ide, koliko ide? Pitanje je to koje nam se svima vrzmalo po glavama (nekima se i dan danas vrzma), radi kojeg smo kao klinci prislanjali nosiće na prozore zanimljivih automobila koje smo viđali, samo kako bismo pročitali magične brojke s njihovih brzinomjera.
Tu fascinaciju najvećom brzinom, stvarnom ili deklariranom, mnogi su koristili za prodavanje magle i mitova, no nitko bolje i sustavnije od Jaguara. Genijalnom dizajneru, ali i marketinškom strategu, Sir Williamu Lyonsu, još je u ranoj fazi postojanja njegove tvrtke, tada zvane SS, pao na pamet sjajan, a jednostavan naum: zašto ne bi sportske modele tvrtke nazvao po brojkama koje označavaju njihovu najveću brzinu?
U miljama na sat (mph), dakako, ipak govorimo o tradicionalističkoj engleskoj firmi koja baš i nije lako prihvaćala kontinentalne gluparije poput metričkog sustava. Prvi automobil koji se pohvalio krajnjom brzinom na taj način bio je Jaguar SS 90 iz 1935. (na slici) no ta pohvala nije naišla na univerzalno odobravanje jer 90 milja na sat (145 km/h) već tada nije smatrano osobito impresivnom brojkom.
Dizajn automobila zato jest bio univerzalno pohvaljen, pa je Lyons konstruirao posve novu šasiju i drugi motor, stvorivši SS 100, jednu od najvećih sportskih ikona 1930-ih. No, s tim su automobilom i počeli problemi oko ne baš doslovnog shvaćanja brojki, samo je snažnija inačica 3.5 uistinu postizala sto milja na sat (160,9 km/h).
Takvih problema nije imao senzacionalni Jaguar (ime je nakon rata zbog nezgodnih SS konotacija definitivno promijenjeno) Jaguar XK120, predstavljen 1948. Premda inicijalno zamišljen kao maloserijski, usputni model, postao je toliko popularan da ih je proizvedeno više od 12.000, a dobio je i dva redizajnirana nasljednika. Koji su morali biti bolji i brži, pa su nosili imena XK140 i XK150, iako nikada nisu dostigli te brojke.
Zapravo će XK120 ostati zadnji ‘poštenjačina’ među Jaguarovim sportskim automobilima, čija je brojka u imenu uistinu jednaka stvarnoj najvećoj brzini. Ovi ‘lažnjaci’ su onemogućili Lyonsu upotrebu realnog imena XK150 kada je predstavljen nasljednik koji je stvarno išao toliko (dakle, preko 240 km/h), pa je on dobio prozaičnije ime E-type, odnosno XKE na američkom tržištu.
Činilo se da je praksa naziv = brzina s tim i završila, no Jaguar ju je još dvaput izvukao iz naftalina. Godine 1988. predstavili su senzacionalni prototip XJ220 s integralnim pogonom i moćnim, brundavim V12 motorom, a brojka u nazivu upućivala je i na titulu najbržeg serijskog automobila na svijetu.
No, kada se nekoliko godina kasnije pojavio serijski model, imao je samo stražnji pogon, nasvirani turbo V6 motor sa zvukom divovskog mlinca za kavu i razvijao je ‘bijednih’ 340 km/h, manje od svoje oznake (220 km/h = 354 km/h). Posljednji, barem zasad, model Jaguara nazvan prema projiciranoj krajnjoj brzini bio je prekrasni koncept XK180 s kraja 1990-ih.
Napravljen je jedan vozan primjerak, no nije nam poznato je li uspio doseći označenu brzinu na nekom neovisnom testu, a Jaguar se nažalost odlučio ne razvijati dalje taj atraktivni koncept.
