Juan Manuel Fangio 23. veljače 1958. na Kubi otet od strane Castrovih komunističkih gerilaca

Nakon što je 1957. osvojio četvrti uzastopni naslov prvaka svijeta, peti ukupno, Juan Manuel Fangio bio je na vrhuncu karijere…

Ispunio je sve svoje ciljeve i došlo je vrijeme za povlačenje. Samo što on to još nije znao, utrke su mu u prevelikoj mjeri bile u krvi, no odlučio je ne braniti titulu, propustiti prve utrke svjetskog prvenstva, koncentrirajući se na neka druga natjecanja.

Jedno od njih bila je i utrka sportskih automobila, koja se održavala na Kubi potkraj veljače 1958., što će postati jedna od najzanimljivijih anegdota u karijeri Maestra.

Prije utrke oteli su ga komunistički gerilci Fidela Castra, kako bi svijetu skrenuli pozornost na svoju borbu protiv diktature Fulgencia Batiste.

Otmičari nisu bili ni grubi niti nepristojni, samo su zadržali Fangia u zatočeništvu do završetka utrke, a on se u međuvremenu raspitao o razlozima njihovog čina i pobune, te zaključio da ih u potpunosti podržava!

Kasnije je u mnogo navrata javno izrazio podršku kubanskoj revoluciji, a i vratio se na taj otok kako bi osobno upoznao Fidela Castra.

Zanimljivo, upravo ga je ta medijski popraćena otmica učinila slavnim i u SAD-u, premda je ondje nekoliko mjeseci ranije osvojio 12 sati Sebringa u paru s Jeanom Behrom, malim hrabrim Francuzom koji će poginuti 1959. na berlinskoj stazi AVUS, pa je prihvatio okladu da može s uspjehom nastupiti i na utrci Indy 500.

Lakoćom je prošao testove, no u kvalifikacijama i utrci nije nastupio zbog problema oko sponzorskih ugovora s proizvođačima goriva. Vratio se u Europu i, premda je propustio dobar dio sezone, s pola srca odlučio odvesti još jednu prvenstvenu utrku, u Reimsu, onu u kojoj će poginuti Luigi Musso.

U više ne toliko dobrom Maseratiju vozio se na četvrtom mjestu, mijenjajući stupnjeve prijenosa po zvuku, nakon što mu je otpala papučica spojke, te odlučio da mu je to posljednja utrka u karijeri.


Komentari

loading...