Juan Manuel Fangio, ‘Maestro’, rođen 24. lipnja 1911. u argentinskom gradiću Balcarce, vrh je dosegao premda se sve, uključujući II. svjetski rat, urotilo protiv njegovog uspjeha…
Od najranije dobi Juan Manuel Fangio radio je po lokalnim garažama i mehaničarskim radionicama, koristeći usput svaku priliku da, premda i na kratke distance, vozi neki od automobila ili kamiona. Osnovao je mehaničarsku radionicu i počeo voziti utrke, no nije imao dovoljno novaca za uspjeh, pa je razmišljao o odustajanju od njih.
No njegovi su prijatelji i sumještani imali mnogo vjere u njega, te su mu 1939. samoinicijativno skupili ne baš malo novca neophodnog za nabavku sportskog Chevrolet Coupe za nastupe na velikim transkontinentalnim utrkama.
Uslijedio je niz velikih Fangiovih pobjeda, sve do zaustavljanja utrka u Argentini 1942, po zahuktavanju rata. Priča o karijeri vozača utrka možda bi i završila ratom da na vlast u Argentini 1946. nije došao general Peron, ambiciozan državnik spreman na razne načine poticati promociju Argentine u svijetu.
Jedan od njih bio je automobilizam, kupljeno je nekoliko trkaćih bolida i dana prilika vodećim argentinskim vozačima da se okušaju protiv europske elite. Fangio se pokazao kao najbolji, pa su ga poslali i u Europu, gdje je praktički odmah počeo pobjeđivati. Maestro je zapanjujućom lakoćom stigao na vrh, gotovo niotkuda.
Stekao je toliki ugled da je dobio ponudu da u sezoni 1950. nastupi za tvorničku momčad Alfa Romeo u novom natjecanju, Formuli 1. Premda su kasnije neki ostvarili više pobjeda, pa i naslova, njegove fascinantne rekorde nitko nikada nije, a najvjerojatnije ni neće oboriti: u samo 51 odvoženoj utrci u svjetskom prvenstvu pobijedio je 24 puta, odvezao 23 najbrža kruga i 29 puta bio najbrži u kvalifikacijama.
Takav omjer pobjeda i startova nema niti jedan vozač, prije ni poslije njega. Još je fascinantniji podatak da je Fangio odvezao ukupno sedam punih sezona u Formuli 1, od čega je pet puta bio prvak, a dvaput viceprvak svijeta!
Posljednji je naslov osvojio s 46 godina, počeo je voziti utrke u dobi kada današnji vozači iza sebe imaju već po dvadesetak godina karijere – i još mu je rat odnio ono što su, možda, trebale biti najbolje godine. Titule je osvajao u bolidima Alfa Romeo, Mercedes-Benz, Ferrari i Maserati, bio je izniman u svakom bolidu koji bi mu došao u ruke.
Do nevjerojatne supremacije koju je ostvario Michael Schumacher smatran najboljim vozačem svih vremena, a mnogi to tvrde i danas. Po završetku karijere vratio se u Argentinu, a do smrti 17. srpnja 1995. bio je čest i rado viđen gost na mnogim utrkama diljem svijeta.
