Mercedes-Benz 260 D (1936. – 1940.), prvi serijski automobil s dizelskim motorom

Na salonu u Berlinu 1936. predstavljena je, tada, luksuzna limuzina, koja je robusnim 4-cilindarskim dizelašem obujma 2545 ccm i snage 45 KS mogla potegnuti 95 km/h…

Mercedes-Benz 260 D, serije W 138, prvi serijski automobil s dizelskim motorom, počeo se razvijati 1933. Za, tada luksuznu seriju, standardne dužine 455 (Limousine i Cabriolet) te rastegnute od 479 cm (Pullman Limousine i Landaulet), razvijao se i isprobavao redni 6-cilindarski dizelaš dugohodne izvedbe 90 x 100 mm, s četiri temeljna ležaja radilice, tada naprednog OHV razvoda (ventilima iznad glave) koji je iz 3818 ccm razvijao 80 KS.

No imao je problema s vibracijama koje su ne samo negativno utjecale na udobnost vožnje, nego su uništavale konstrukciju automobila i smanjivale trajnost. Zbog toga su ‘odrezana’ dva cilindra, smanjen stupanj kompresije sa 22:1 na 20,5:1. Tako je obujam smanjen na 2545 ccm te je razvijao 45 KS pri 3000/min.

Robusna karoserija oslanjala se na masivnu šasiju i neovisni ovjes! Straga je, doduše, bilo oscilacijsko ovješenje, kakvo se koristilo sve do ‘repaša’ 190 D, serije W110, od 1961. do 1968. Takav su stražnji ovjes imali i Fićo, Buba, Škoda 1000 MB…

Masivni dizelaš (300 kg) s tri ležaja radilice imao je indirektno ubrizgavanje rednom visokotlačnom pumpom Bosch preko pretkomora te ventile u glavi i bregasto vratilo u bloku

Prva serija Mercedesa 260 D imala je tri stupnja prijenosa, prvi nesinkronizirani, plus overdrive, a od 1937. ugrađivao se potpuno sinkronizirani mjenjač s četiri stupnja.

Luksuzna dizelska limuzina, ukupne mase 1530 kg, postizala je solidnih 95 km/h i prosječno trošila devet dodeset  litara na 100 km. Bila je to tada revolucionarno niska potrošnje.

Zbog pouzdanosti, trajnosti i ekonomičnosti postao je, u produženoj verziji, automobilom njemačkih taksistaDo 1940., kad se Mercedes-Benz potpuno prebacio na ratnu proizvodnju, proizvedeno je oko 2000 primjeraka.


Komentari

loading...