Na salonu u Berlinu 1936. predstavljen je luksuzni i vrlo funkcionalni Mercedes-Benz 260 D, koji je robusnim 4-cilindarskim dizelašem, obujma 2545 ccm i snage 45 KS, mogao potegnuti 90 km/h, trošeći tada povoljnih 9-10 litara
Predstavljanjem modela Mercedes-Benz 260 D (serije W 138), 15. veljače 1936.započelo je novo poglavlje u povijesti automobilizma. Bio je to prvi serijski osobni automobil na svijetu pokretan dizelskim motorom, čime je njemački proizvođač još jednom potvrdio svoju tehničku inovativnost i inženjersku hrabrost. Iako su dizelski motori već desetljećima bili poznati u industriji, brodogradnji i teretnim vozilima, njihova primjena u osobnom, pa još k tome luksuznom automobilu, smatrala se rizičnim i tehnički zahtjevnim pothvatom.
Daimler-Benz je razvoj osobnog automobila s dizelskim motorom započeo je još 1933. godine. U početnoj fazi inženjeri su eksperimentirali s rednim 6-cilindarskim dizelskim motorom dugohodne konstrukcije (90 x 100 mm), obujma 3818 ccm i snage 80 KS. Motor je imao četiri temeljna ležaja radilice i napredni OHV razvod s ventilima smještenima u glavi motora, što je u to vrijeme predstavljalo vrh tehnologije. Međutim, unatoč solidnim performansama i okretnom momentu, pokazao se neprikladnim za ugradnju u luksuznu limuzinu zbog izraženih vibracija i grubljeg rada. Te vibracije nisu samo narušavale komfor putnika, nego su dugoročno utjecale i na trajnost konstrukcije vozila.
Rješenje je pronađeno u radikalnoj, ali učinkovitoj mjeri – uklanjanju dva cilindra i prilagodbi konstrukcije. Kompresijski omjer smanjen je s visokih 22:1 na 20,5:1, čime je poboljšana kultura rada. Tako je nastao četverocilindarski dizelski motor OM 138, obujma 2545 ccm, koji je razvijao 45 KS pri 3000/min. Iako skromne snage prema današnjim mjerilima, motor je razvijao solidan okretni moment pri niskim okretajima, što je omogućavalo ugodnu i elastičnu vožnju.
OM 138 bio je masivni dizelski motor (300 kg). Imao je tri ležaja radilice, ventile u glavi motora te bregasto vratilo smješteno u bloku. Sustav napajanja temeljio se na indirektnom ubrizgavanju goriva putem redne visokotlačne Bosch pumpe i pretkomora, što je omogućavalo ravnomjernije sagorijevanje i pouzdan rad. Upravo su pouzdanost, izdržljivost i ekonomičnost postali ključni aduti ovog modela.
Karoserijske izvedbe bile su raznolike. Standardne verzije Limousine i Cabriolet bile su duge 455 cm, dok su reprezentativne izvedbe Pullman Limousine i Landaulet dosezale 479 cm. Vozilo se oslanjalo na čvrstu šasiju s neovisnim prednjim ovjesom, dok je straga bilo primijenjeno oscilacijsko ovješenje. Takav koncept stražnjeg ovjesa zadržao se u uporabi desetljećima, uključujući automobile Fićo, Volkswagen Buba, Škoda 1000 MB…
Unutrašnjost modela 260 D odražavala je tadašnje poimanje luksuza. Kvalitetni materijali, prostrana kabina i visoka razina završne obrade osiguravali su udobnost putnicima, dok je preglednost iz vozačke pozicije bila vrlo dobra zahvaljujući uspravnom dizajnu karoserije. Iako primarno razvijen kao tehnološki iskorak, automobil nije zanemario estetsku komponentu, zadržavši prepoznatljivu eleganciju marke.
Prve serije bile su opremljene ručnim mjenjačem s tri stupnja prijenosa, pri čemu prvi stupanj nije bio sinkroniziran, a sustav je uključivao i overdrive. Najveća brzina iznosila je 90 km/h, što je za dizelsku limuzinu sredinom 1930-ih bilo sasvim respektabilno. Već 1937. uveden je četverostupanjski mjenjač (i dalje s nesinkroniziranim prvim stupnjem), čime je maksimalna brzina povećana na 94 km/h, a vožnja postala ugodnija i fleksibilnija.
Posebno je impresivna bila potrošnja goriva. Automobil mase oko 1530 kilograma trošio je između 9 i 10 litara na 100 kilometara, što je u usporedbi s benzinskim konkurentima predstavljalo značajnu uštedu. Upravo je ta ekonomičnost pridonijela popularnosti modela među profesionalnim vozačima. Produžena verzija vrlo je brzo postala omiljeno vozilo njemačkih taksista, koji su cijenili dugovječnost motora i niske troškove održavanja.
Do 1940. godine, kada se tvrtka Mercedes-Benz u potpunosti preorijentirala na ratnu proizvodnju, proizvedeno je ukupno 1967 primjeraka. Iako brojčano ograničena, ta je serija imala ogroman povijesni značaj. Model 260 D dokazao je da dizelski motor može biti pouzdana i isplativa alternativa benzinskom pogonu u osobnim automobilima.
Dugoročno gledano, 260 D postavio je temelje za kasniji razvoj dizelskih limuzina koje će desetljećima dominirati europskim tržištem. Njegova pojava 1936. godine nije bila samo tehnička zanimljivost, već vizionarski potez koji je trajno promijenio smjer razvoja automobilske industrije.
Mercedes-Benz 260 D bio je prvi tržišno uspješni automobil s dizelskim motorom, ali…
Peugeot 156 iz 1922. prvi je prototip automobila s dizelskim motorom, Packard iz 1930. prvi prototip dizelskog sportskog automobila, a dizelski Citroën Rosalie iz 1935. proizveden je u dvadesetak primjeraka. Ozbiljna, serijska proizvodnja automobila s diesel motorom počinje 1936., modelom Mercedes-Benz 260 D, koji se smatra prvim.
