Mercedes-Benz 307 E (1980.), pionir elektromobilnosti u kombi svijetu

Kao marka vođena inovacijama, Mercedes-Benz se uvijek usredotočio na razvoj novih koncepata pogona, a to se odnosi i na osobna i na komercijalna vozila. Pogled u prošlost: prije četrdeset godina…

Mercedes-Benz AG, kako su ga tada zvali, sad već daleke 1980. predstavio je 307 E međunarodnoj publici. U početku je taj eksperimentalni kombi bio izložen na sajmu zaštite okoliša Envitec u Düsseldorfu (11. do 15. veljače 1980.), a zatim u Londonu na izložbi Drive Electric ’80 (13. do 20. listopada 1980.). Jedno je bilo sigurno: njegova prikladnost za svakodnevnu upotrebu bila je daleko od današnjih serijskih vozila kao što su eVito i eSprinter, ali pružala je važne tehničke uvide i praktična znanja, za daljnji razvoj.

Mercedes-Benz 307 E (foto: Daimler)

“Daimler-Benz AG razvio je električni kombi Mercedes-Benz 307 E, zasnovan na modelu serije T 1. Pažnja je posvećena najmanjim mogućim odstupanjima od trenutne serijske proizvodnje kako bi se troškovi proizvodnje i rada održali u uskim granicama.” Tako je konceptni kombi predstavljen u službenom dopisu proizvođača 31. listopada 1980.

Međutim, 307 E nije bio prvi električni kombi marke iz Stuttgarta. Već 1972. Mercedes-Benz je predstavio LE 306, koji je ujedno bio i eksperimentalno vozilo. Ukupno ih je izgrađeno 60, a do 1979. ta je mala flota prešla 900.000 kilometara kroz različita testiranja.

307 E razvijen je na temelju serije modela TN van, poznate i kao T 1, koja je debitirala 1977.

Taj projekt financiralo je Federalno ministarstvo za istraživanje i tehnologiju (BMFT). Kako bi smanjio proizvodne i operativne troškove, 307 E imao je pojednostavljenu tehnologiju upravljanja električnim pogonom, koja je istodobno zahtijevala samo manja odstupanja od standardnog kombija 307 D s međuosovinskim razmakom od 3.350 milimetara. Baterija se nalazila ispod poda vozila između prednje i stražnje osovine i imala je nazivni napon od 180 V. Ugrađena su dva reda baterija po 90 volti. Baterije je bilo lako ukloniti i ugraditi.

Prtljažni prostor tako je ostao isti, u usporedbi sa standardnim izvedbama. S nosivošću od 1,45 tona i dosegom od 65 kilometara pri stalnoj brzini od 50 km/h, 307 E bio je predodređen za poslove urbane distribucije.

foto: Daimler

Testirane su četiri različite vrste elektroničkog upravljanja pogonom i prijenosa snage, na primjer verzija prebacivanja baterija s elektroničkom kontrolom polja, u kombinaciji s hidrodinamičkim pretvaračem zakretnog momenta. Motor istosmjerne struje imao je snagu od 30 kW. Maksimalna brzina koja se mogla postići bila je 70 km/h. U 307 E istraživači i programeri Daimler-Benza nisu testirali samo konceptne pogone već i drugu tehnologiju, poput “planera rute”. Preteča navigacijskog sustava pružio je informacije o potencijalnim promjenama rute, poput izvješća o gužvi u prometu.

Od 1981. do kraja 1983. provedena su dva opsežna ispitivanja pomoću 32 električna kombija. Savezno ministarstvo za istraživanje i tehnologiju (BMFT) testiralo je deset kombija 307 E u Berlinu u sklopu istraživačkog projekta “Alternativna energija za cestovni promet” koji je pokrenulo Ministarstvo. Njemačka pošta (Deutsche Bundespost) provela je drugo veliko ispitivanje tijekom pet godina u službi za dostavu paketa s 22 električna kombija u Bonnu. Ova dva praktična ispitivanja jasno su pokazala da se poslovi transporta zaista mogu baviti električnim vozilima u gradskim naseljima. Zbog svojih performansi i sigurnosti u radu, označeni su kao velika perspektiva. No, 40 godina kasnije, ta priča se još uvijek uhodava.

foto: Daimler


Komentari

loading...