Mercedes-Benz L 322 i L 327 (1959. – 2019.): ovo poglavlje komercijalnih vozila s Trokrakom zvijezdom krenulo je s pojavljivanjem iz temelja promijenjene koncepcije kamiona
Mercedes-Benz je 5. ožujka 1959. predstavio novi kamion s kratkim nosem, u početku u modelima L 322 i L 327 (srednje težine) kao i L 337 (teške). Vozila s kratkim nosom bila su međunarodno vrlo uspješna i važna za strategiju onoga što je tada u prvi plan gurao Daimler-Benz AG, a to je proboj na tržišta širom svijeta nakon Drugog svjetskog rata. Koliko je ta priča uspješna bila govori i podatak kako su se proizvodili sve do 90-ih. Ukupno je izgrađeno gotovo milijun kratkih Kljunaša. Klasična gospodarska vozila s dugim poklopcem i samostojećom kabinom dobila su nasljednika u vidu “vozila kratkog nosa”. Motor se nalazio samo djelomično ispod kabine.
Dizajn kamiona s kratkim nosom s integriranim prednjim svjetlima u to doba bili su svakako dočekivani od strane vozača.Predstavljeni modeli L 322, L 327 i L 337 ipak su dobrano ispisali kamionsku povijest. Prva dva pripadaju klasi srednje težine koja je izgrađena u tvornici u Mannheimu. L 337 s oko 300 milimetarskim krovnim poklopcem pripada teškom razredu i proizveden je u tvornici Gaggenau. P u oznaci modela označava Pullman i označava komforno opremljenu i prostranu kabinu.Jedan od glavnih razloga zašto je motor dobio progon je i njegova razina buke i topline, što je često bio veliki problem vozačima, a o pristupačnosti motora da i ne govorimo.
Dizajn vozila kratkog nosa optimalan je kompromis između klasičnog kamiona i ostalih poznatih ‘kljunaša’ iz tog doba. Vozilo kratkog nosa L 328 uvedeno 1961. (L 911 od 1963. nakon promjene oznake modela) imao je krug okretanja manji od 2.400 milimetara, uspoređujući ga s L 312, modelom dugog nosa. U isto vrijeme, buka i toplina motora znatno su manje vidljivi u kabini u odnosu na LP 328 / LP 911. Postoji dovoljno mjesta za treće mjesto između vozača i suvozača. Napokon je i motor postao pristupačniji, ako bi došlo do kakvog kvara. Zanimljivo je bilo pogledati i kako Mercedes-Benz opisuje pogodnosti u ‘press kit’ materijalima, koje su bile dostupne posjetiteljima na Međunarodnom sajmu automobila u Frankfurtu (IAA, od 17. do 21. rujna 1959.), a u njima stoji:
– Moderna kabina izrađena u cijelosti od čelika, pri čemu je prostor motora čvrsto zatvoren u odnosu na kabinu i savršeno štiti od buke.”Razvoj kamiona kratkog nosa rezultat je novih zakonskih zahtjeva i potražnje kupaca. Uostalom, kamioni s poklopcem motora su popularni, ali njihovi kritičari vide ih kao preduge i preteške. Zapadno-njemački ministar prometa u to vrijeme, Hans-Christoph Seebohm, to je htio promijeniti sredinom 50-ih. Dana 22. ožujka 1956., “Pravilnik o izmjenama i dopunama Zakona o cestovnom prometu i propisima o cestovnom prometu (težine i mjere)” objavljen je u njemačkom Saveznom listu, koji je na snazi od 21. ožujka 1956. (kolokvijalno poznat kao “Seebohmov zakon”).
Za kamione i prikolice novoregistrirane od 1. siječnja 1958., ukupna dužina (13 metara za poluprikolice i 14 metara za tegljače umjesto prethodnih 20 metara) i dopuštena ukupna masa vozila (najviše 24 tone kao standardna umjesto prethodnih 40) tona) bili su znak da se nešto mora mijenjati.Serija modela Mercedes-Benz vozila kratkog nosa implementirala je te teške zahtjeve s iznimnim uspjehom. Proizvođač iz Stuttgarta ponudio ih je kao tegljače, kipere…
Bio je multifunkcionalan sa svojom prilagodljivom šasijom, te je s lakoćom bio prilagođavan za vatrogasne i komunalne službe.Prodajni podaci govorili su kako je vrijeme odmicalo, kako je odluka s temeljitim promjenama bila odlična. Najuspješnije vozilo s kratkim nosom među kompletnom ponudom bio je model 322, kasnije 1963. nazvan modelom 1113. Numerički slijed označava jedanaest tona dopuštene ukupne težine vozila i snagu motora od 96 kW (130 KS). Ako se serija modela vozila srednje težine i teških vozila kratkog nosa zbroji, do kraja 1990-ih izgrađeno je gotovo milijun vozila.
Najveće tržište ovih kamiona zabilježena je na području Indije, tamo se u periodu od 1964. – 1979. prodalo točno 226.930 kamiona ovog tipa.Tijekom dugog razdoblja izgradnje, Mercedes-Benz je kontinuirano prilagođavao model vozila s kratkim nosem zahtjevima kupaca. To je uključivalo troosovinske verzije u teškom razredu iz 1963., pa zatim uvođenje dizelskog direktnog ubrizgavanja iz 1964. i još prostraniju kabinu iz 1967.Vrijedi istaknuti kako se cijela proizvodnja 1965. postupno preselila u tvornicu u Wörthu, zamijenivši pri tome dva proizvodna pogona (Mannheim i Gaggenau).
Zasigurno pričamo o zanimljivom kamionu koji su u svome djetinjstvu puno puta vidjeli, a oni stariji i vozili.