Najuspješniji Mercedes-Benz, serije W 115, posebice kultni dizelski model 200 D, premda skupocjen, bio je 1974. najprodavaniji automobil na zapadnonjemačkom tržištu. Bez problema je prelazio i milijun kilometara

Početkom 1968. na europske i naše ceste stigli su prvi primjerci statusne limuzine Mercedes-Benz serije W 115 (4-cilindarski modeli 200, 200 D, 220 i 220 D), odnosno skuplji serije W 114 (6-cilindraši 230 i 250). Bio je to jedan od najboljih automobila s Trokrakom zvijezdom, koji je među fanovima, a i stručnjacima, jedan od najboljih automobila ikada napravljenih. Poznat je kao Mercedes /8, odnosno “Strich-Acht” (štrih-aht), “kosa crta – osam”.

Bila je to interna oznaka za najvažniji model slavne tvrtke iz Stuttgarta čiji je razvoj pokrenut 1961., pod vodstvom Prof. Dr Fritza Nallingera, za tržišni start u 1968., dakle za godinu /8. Mercedes-Benz W 114 naslijedio je također slavnog, ali ipak manje uspješnog “Repaša”, serije W 110. Nakon izvrsnog početnog uspjeha, postala je to općeprihvaćena oznaka za taj model, najuspješniji Mercedes-Benz svih vremena.

Koliko je bio uspješan, potvrđuje da je 1974., u godini u kojoj se u svibnju počeo proizvoditi Volkswagen Golf, bio najprodavaniji automobil u Zapadnoj Njemačkoj (140.127 primjeraka). Bila je to treća serija poslijeratne visoke srednje klase iz Stuttgarta, koja se od 1984. naziva E-klasa. Uglata limuzina dimenzija 4685 x 1770 x 1440 mm, mase 1360 kg i koeficijenta otpora zraka 0,45, tada povoljnog, proizvodila se s dizelašima od 55 do 80 KS i benzincima od 95 do 185 KS.

Prvi model u seriji, nadimka “Ponton”, predstavljen je 1953. Bio je serije W 120 (tri godine potom predstavljen je W 121), a na tržištu je nosio oznake 180 i 190. Ostat će upamćen kao prvi europski automobil s “pontonskom” karoserijom (samonosećom i trovolumenskom). Zbog toga, ako u tražilici za kupnju isplativog oldtimera tražite taj model (najbolje na njemačkom tržištu), treba upisati “Mercedes 180 Ponton”, a ne “Mercedes 180”, jer će izlistvati novije serije A 180, B 180 i C 180.

Početkom 1961. predstavljen je slavni “Repaš” serije W110, tržišnih oznaka 190, 190 D, 200, 200 D, 220 i 230. Sedam godina kasnije počeo se proizvoditi uglati model W 115, koji se na našem tržištu proslavio u seriji Mercedes-Benz 200 D, a još uvijek se sreće na našim cestama. U najslavnijoj Mercedes-Benz seriji, s dosad deset generacija modela, W 115 je treća po redu. Aktualna serija W 214, stvarno deseta, a nominalno šesta generacija E-klase, u prodaji je od 2023. godine. Premda je i dotad Mercedes-Benz bio vodeći u sigurnosti automobila, provedeno je čak 26 crash testova za unapređenje sigurnosti te je nadmašio tada najstrože američke standarde.

Usprkos razmjerno skromnim performansama, Mercedes-Benz 200 D bio je luksuzni automobil par excellence, “zakon” među moćnijim poslovnim ljudima, taksistima, a i uspješnijim gastarbajterima. Potrošnjom od 7,1 do 9,5 l/100 km dizelaš 200 D bio je znatno povoljniji od benzinaca, koji su trošili i više od 15 litara, usto bio je nenadmašno pouzdan, idealan za taksi prijevoz. Legendarni dizelski motor OM 615 (proizvodio se od 1968. do 1985.), obujma 1988 ccm i snage 55 KS, razvijen je iz motora OM 621 koji se ugrađivao u prethodni model 190 D.

Već 1956. imao je bregasto vratilo u glavi, a 1965. dobio je pet ležajeva radilice, umjesto tri. Među njemačkim taksistima najpopularniji je bio Mercedes-Benz  200 D s 3-stupanjskim automatskim mjenjačem, koji je postizao samo 125 km/h, a tek nakon 35 sekundi kazaljka brzinomjera pokazivala je 100 km/h. No, za njihov je posao to bilo sasvim primjereno.

Bio je iznimno trajan, praktički neuništiv, a zbog legendarne tromosti u Njemačkoj su ga zvali “Heizölferrari” (Ferrari na mazut), “Wanderdüne” (Pokretna dina), “Schweine-Daimler” (Svinjski Daimler) i “Bauern-Benz”(Seljački Benz). To govori koliko je bio popularan. U dizelskoj ponudi bio je i Mercedes-Benz 220 D sa 60 KS (135 km/h). Solidno napravljena uglata klasična limuzina dugačka 4,7 metara pružala je puni komfor za pet osoba, što je potvrđivao međuosni razmak od 275 cm i prtljažnik od 450 litara. Za to je doba to bilo više nego raskošno. Mercedes-Benz W 115 unio je niz tehnoloških noviteta.

Umjesto oscilacijske osovine, koja je bila korak naprijed prema krutoj osovini, odnosno mostu (niže neogibljene mase, neovisnost pomicanja lijevog i desnog kotača), ali i korak nazad (mijenjanje kuta bočnog nagiba, što može biti neugodno za stabilnost), uveden znatno napredniji, neovisni ovjes po dva homokinetička zgloba na svakom bočnom pogonskom vratilu te kosim ramenima. Po uzoru na Citroën DS ugrađena je nožna parkirna kočnica, ručica mjenjača bila je uz volan i tek je u posljednjim serijama, poput 280 E, prebačena na središnji greben, između sjedala. Taj je ovjes i danas tehnološki aktualan, a u to je doba bio – revolucija!

Za prednji i stražnji ovjes ugrađeni su posebni podokviri, disk kočnice na svim kotačima, a straga su za parkirnu kočnicu i dodatne bubanj kočnice u glavčini, unutar kočnog diska. U studenome 1968. predstavljena je coupe verzija 250 C sa 130 KS i 250 CE sa 150 KS i elektroničkim ubrizgavanjem D-Jetronic. Tada je predstavljena i luksuzna verzija, rastegnuta 65 cm, na čak 533 cm. Bio je vrlo uspješan među ekskluzivnim taksistima, diplomatskim službama i bogatašima. Zanimljivo: proizvedeno je po deset tisuća kupea i produženih limuzina. Unutrašnjost je bila ergonomična i, za tadašnje standarde, luksuzna. Prve serije imale su ručni mjenjač uz upravljač.

Premda su dvije trećine svih modela bile u dizelskoj verziji (na našem tržištu i 90 posto) te je na ljeto stigao snažniji Mercedes-Benz 240 D, s dizelskim motorom OM 616 snage 65 KS koji je omogućavao brzinu od 138 km/h, uspješni su bili o benzinski modeli. Najpopularniji su bili osnovni benzinski modeli – 200 s 95 KS i 220 sa 105 KS. Potom je stigao model 230.4 s četiri cilindra i 110 KS te 230.6 sa 120 KS te snažniji 280 sa 140 KS. Konačno, 25. rujna 1974. predstavljen je Mercedes-Benz 240 D 3.0, najsnažniji i najbrži dizelaš na tržištu i prvi serijski automobil s pet cilindara. Konkurencije tada, praktički, nije bilo.

Najsnažniji benzinac iz 280 dobio je dva bregasta vratila i pojačan je na 160 KS, a u verziji s ubrizgavanjem Mercedes-Benz 280 E na 185 KS. Predstavljen je 1972 i postizao je 200 km/h, što je tada bilo “wow”. Kako to izgleda u praksi, u modelu starom 50 godina, i to s automatskim mjenjačem koji je postizao 5 km/h manje, prikazuje sljedeći VIDEO.

Proizvedeno je i niz specijalnih verzija, od medicinskih, do pogrebnih te je to bio jedan od najuspješnijih automobila svoga doba. Proizvedeno je i nekoliko karavanskih verzija, ali u malim serijama (od karoserijskih proizvođača, a ne od tvrtke Daimler-Benz). Do 1976. prodano je ukupno 1,9 milijuna modela ove serije, od čega 1,1 milijun dizelaša.

U našim je krajevima, kao u tom trenutku najmanji model marke, ponio nadimak ‘Minika’, pod kojim je i danas znan. Jedan je od najkvalitetnijih i najpouzdanijih automobila ikad napravljenih, mnogi će reći ‘najkvalitetniji i najpouzdaniji’, “pravi Mercedes”, kakvi se više ne proizvode. Babaroga za sve modele na tržištu, udoban, siguran i neuništiv. U pogonu Sindelfingen 9. svibnja 1968. proslavljena je proizvodnja 2-milijuntog osobnog Mercedes-Benza od 1946., modela 220 D.

Posljednji Mercedes-Benz serije W 115 proizveden je 29. prosinca 1976.