Michele Alboreto (1956. – 2001.), danas slabo upamćen, zvijezda 80-ih, pogotovo u sezoni 1985. u kojoj je zamalo postao svjetskim prvakom, poginuo je 25. travnja 2001. testirajući Audi R8 na njemačkoj stazi Lausitzring…
Utrke Formule 1 u Las Vegasu nisu zapamćene po dobrom, no ona održana 25. rujna 1982. ipak je bila vrlo zanimljiva i vrijedna prisjećanja. Njom je – neobično, već u rujnu – završila jedna od najlegendarnijih sezona Formule 1, a po prvi se puta u povijesti Formule 1 dogodilo da se čak tri utrke u nekoj sezoni održe u istoj državi.
Nepojmljivo današnjoj Formuli 1, to su bile SAD. Pitanje prvaka bilo je skoro riješeno, jedino ako bi nekim čudom John Watson pobijedio, a Keke Rosberg završio izvan bodova, Irac je, više teoretski, mogao preteći Finca, na osnovi većeg broja pobjeda.
Watson je odvezao odličnu utrku i završio drugi, no Rosbergu je i peto mjesto osiguralo titulu, premda je tijekom sezone pobijedio samo u jednoj utrci. No rasplet prvenstva ostao je u sjeni sjajnog nastupa mlade, senzacionalne talijanske nade. Michele Alboreto je na usijanom asfaltu Caesar’s Palacea, u bolidu Tyrrell-Ford, došao do svoje prve pobjede.
Danas slabo upamćen, Michele Alboreto, rođen 23. prosinca 1956. u Milanu, postao je velika zvijezda 80-ih, pogotovo u sezoni 1985. u kojoj je zamalo postao svjetskim prvakom – da je uspio, bio bi tek drugi talijanski vozač u povijesti (nakon što je to bio Alberto Ascari), koji je do titule došao za upravljačem bolida Ferrari.
Nekoliko iznimnih nastupa donijeli su mu pregršt bodova, i pet utrka prije kraja Michele je vodio u prvenstvu. A onda je počela noćna mora: Ferrari je upadao u jedan tehnički problem za drugim i Alboreto do kraja sezone nije uspio završiti ni jednu utrku.
Premda nije napravio niti jednu pogrešku u tom razdoblju, nepouzdanost crvenog bolida odnijela mu je mogućnost osvajanja titule, koju je osvojio Alain Prost. Sljedeće su tri sezone u Maranellu donijele samo nova razočaranja, tako da po odlasku iz tima Ferrari Alboreto više nikada nije dobio priliku sjesti u konkurentan bolid. Usprkos tome, nastavio se natjecati sve do 1994, vozeći čak i za Minardi…
Šteta što nije dobio drugu priliku, jer u najboljim je danima Alboreto bio iznimno brz. Njegova je pobjeda za Tyrrell u Detroitu 1983. bila posljednja i za momčad koju je vodio Ken Tyrrell i klasični Cosworth DFV, najuspješniji motor svih vremena. Formula 1 je ulazila u turbo eru, no mladi je Talijan nerijetko uspijevao prkositi konkurentima u nekoliko stotina konja snažnijim bolidima, pogotovo na gradskim utrkama.
Njegovi su nastupi bili toliko impresivni da je samo zbog njega Enzo Ferrari prekinuo petnaestogodišnju praksu neangažiranja talijanskih pilota. Upamćen i kao jedan od zadnjih istinskih gentlemana u ovom sportu, Alboreto se nastavio natjecati u utrkama prototipova, osvojivši i 24 sata le Mansa i 12 sati Sebringa, da bi tragično poginuo 25. travnja 2001. pri testiranju trkaćeg Audi R8 na njemačkoj stazi Lausitzring.
